Kada netko govori švedski, engleski, francuski, španjolski i, naravno, hrvatski jezik, jasno je kako je riječ o iznimnoj osobi. Osim što je poliglot, Valentina Radoš je i viša kustosica u MLU-u, vrsna poznavateljica likovne i povijesne kulture, dobitnica godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za izložbu Granice vidljivosti - 25. Slavonski biennale.

 

 

Kulturu promatra kao spoj povijesnih kulturnih vrijednosti i današnje žive urbane scene, zbog čega će biti zanimljivo čuti više o utjecaju pandemija kao inspiracije za nastanak umjetničkih djela, kako onih prijašnjih tako i ovih nadolazećih.

Povijest umjetnosti uči nas kako su tijekom stoljeća epidemije i bolesti bile izvor nadahnuća brojnim umjetnicima, što je u konačnici rezultiralo spektakularnim djelima. Možete li nam izdvojiti nekoliko najvažnijih djela inspiriranih, primjerice, kugom, velikim boginjama ili tuberkulozom?

- Mogu više od nekoliko djela, mogu cijele epohe! Istina je da su nedaće bile inspiracija umjetnicima, bilo rat, prirodne katastrofe bilo pandemije opakih bolesti. Možda je primjer u našoj zapadnoj povijesti umjetnosti svakako pojava kuge u Europi u srednjem vijeku. Točnije, od 1347. pa sve do 17. stoljeća, ono doba koje se karakterizira kao zlatno doba naše kulture, renesansa i barok. U ta je tri stoljeća kuga postala dijelom života Europljana, vraćala se u redovitim, smrtonosnim valovima. Nama je to zanimljiva perspektiva. Iako su životi i stvaralaštvo "starih majstora" bili u vrlo realnoj sjeni kuge, te možemo pretpostaviti da je nekima i odnijela život, na primjer, Hansu Holbeinu i velikom Tizianu, umjetnost tog vremena doista slavi život i s pravom se smatra ponajvišim dostignućem naše civilizacije. Motivi kao što je poznati srednjovjekovni dance macabre (ples smrti) ili mrtva priroda u stilu vanitas, sa simbolima prolaznosti života, itekako su spoj ovozemaljskog života i onog zagrobnog, i usto prirodne teme za umjetnike. Također, prije samo sto godina pandemija španjolske gripe zadesila je gotovo 500 milijuna ljudi, a smrtno je stradalo 100 milijuna, prema nekim najcrnjim izračunima. Dakako da su i umjetnici bili među zaraženima - jedan od poznatijih je norveški Edvard Munch, koji je serijom radova vrlo detaljno dokumentirao tijek bolesti. Srećom, on se oporavio, no njegov kolega, austrijski slikar Gustav Klimt, nije bio te sreće i podlegao je "fibri". Nama je vremenski najbliža epidemija, uz COVID-19, HIV/AIDS-a, koja je vrhunac doživjela 1980-ih i upravo na umjetničkim krugovima ostavila trag, spomenimo samo ikonične radove Keitha Haringa. Vjerujem zapravo da su ovakvi, reklo bi se, ekstremni, uvjeti na neki način katalizatori za kreativnost, ali možda i spremnost i izoštrena osjetila promatrača. Jer što je umjetnost ako ne slika i prilika ljudske zbilje - sve ono što nas obuzima, okupira, inspirira, plaši, ali i veseli.

Za pretpostaviti je da će i trenutna epidemiološka situacija umjetnicima poslužiti kao nadahnuće. Kakva su vaša iskustva, poklapa li se inače nastanak velikih umjetničkih djela s društvenim aktualnostima? Možemo li, primjerice, očekivati Slavonski biennale o temi koronavirusa?

- Koliko sam za sada mogla vidjeti, da. Danas su i društvene mreže sasvim legitiman umjetnički forum i, ako je suditi po aktivnostima umjetnika koje pratim na tim mjestima, čini mi se da će i ova pandemija proći kao sve dosadašnje, u smislu umjetničke inspiracije. Što se tiče Slavonskoga biennala, da ne otkrijem previše prije nego što se natječaj objavi - na temi radim još od prošle godine - kao i do sada, naslov će biti aktualan s obzirom na to da se radi o suvremenoj umjetnosti i svemu što sam već rekla. To je sve što vam za sada mogu otkriti.

Iako Muzej likovnih umjetnosti trenutno nije otvoren za javnost, možete li nam ukratko najaviti nadolazeće izložbe koje trenutno pripremate?

- U MLU-u smo otvorili izložbu Davora Sanvincentija Zemlja će jednom biti Sunce taman dva dana prije zatvaranja ustanove. Čini mi se da je tema izložbe i njezina sudbina u prostoru nakon otvorenja pomalo profetska, mi smo mislili da pričamo priču budućnosti, a ta budućnost nas je zatekla u trenutku koji dišemo sada. Ta će izložba vjerojatno biti produžena, naravno, ovisno o popuštanju mjera karantene. Također, u pripremi je izložba Autoportreti iz fundusa kolege Daniela Zeca, koju smo trebali otvoriti u ožujku, te izložba sakralne umjetnosti kolege Ivana Rotha u svibnju, no obje čekaju bolja vremena. Za ostatak godine imamo program i njegovo ispunjavanje doista ovisi o tome kako će se cijela epidemiološka situacija razvijati. Spomenuti je Slavonski biennale tradicionalno na kraju godine, pa se usuđujem biti optimistična i najaviti da će se tada i održati.

Osim na poslovnom vas je i u privatnom dijelu života koronavirus dotaknuo jače nego većinu nas. Naime, vaš je suprug, doc. prim. dr. sc. Ivan Radoš, na čelu Respiracijskog centra KBC-a Osijek! Velika je odgovornost na njemu i njegovu timu, kako sve to utječe na vas?

- Istina. Utječe na nas, kao i na sve ostale obitelji zdravstvenih radnika u svijetu trenutno. No mi smo na to naviknuti još otprije - kad netko radi taj posao, bitno je da kod kuće ima prostor odmora koji je "brisan" od medicine, slikovito i doslovno. Prije svega treba imati razumijevanja za ljude koji rade u izuzetno stresnim uvjetima, čija je svakodnevna stvarnost pitanje života i smrti, ne samo njih, jer oni na sebe najmanje misle, nego i njihovih pacijenata. To je činjenica zbog koje su svi ti ljudi heroji: liječnici, sestre, epidemiolozi i drugo zdravstveno osoblje, spremačice. To je posao koji ne može baš svatko raditi, u ovim i ovakvim uvjetima koji su sada pogotovo, i mi kao društvo trebamo to prepoznati i cijeniti. Odgovornost nas ostalih je da budemo pri ruci, da vladamo činjenicama i držimo se uputa. Mene je, osobno, najviše strah da svojim neopreznim ponašanjem ne prenesem nešto što bi u konačnici dovelo do širenja zaraze u bolnici.

U uvodu smo spomenuli brojne jezike koje govorite, na kojem jeziku sanjate, razmišljate? Dugo ste živjeli u Švedskoj, kulturi koja je u velikoj mjeri drukčija od naše. Je li vam teško pomiriti ta različita životna i osobna iskustva?

- U Švedskoj sam odrasla, školovala se, dosta godina i radila. Ondje mi još uvijek žive roditelji, brat i svi prijatelji iz djetinjstva, škole, s fakulteta… Švedsku smatram svojom domovinom jednako koliko i Hrvatsku. Sanjam i razmišljam na oba jezika podjednako. No moram priznati da je, kad sama sebi trebam nešto jako komplicirano objasniti ili, na primjer, nešto zbrajati, to uvijek švedski. Kultura je, baš kao što kažete, u velikoj mjeri drukčija od "naše". Ja sam nakon gotovo 20 godina u Hrvatskoj još uvijek u stanju neke vrste prilagodbe. Često čujem od ljudi kako im se čini da su Šveđani hladni ili da je to društvo previše sterilno, na što uvijek reagiram. Iz mog iskustva, a u Švedskoj sam živjela veći i formativni dio svog života, taj je način života po mjeri čovjeka, u skladu s prirodnim okruženjem i s ciljem osigurati demokratski uređeno društvo za sve podjednako.

Saznali smo na kojem jeziku sanjate, no na kojem najradije čitate? Što je trenutno na vašem čitateljskom repertoaru, koji stručni naslov obrađujete, a uz koje se odmarate?

- Još od osnovne škole volim jezike i volim književnost - to su mi bile prve dvije ljubavi. Čak sam i fakultet upisala misleći da ću se baviti nekom kombinacijom toga dvoga, a likovna je umjetnost "upala" tek poslije. Generalno, čitam jednako rado na sva tri glavna jezika - hrvatskom, švedskom i engleskom - jer preferiram čitati knjige na izvornom jeziku ako su to ta tri jezika. Trenutno je na repertoaru mješavina stručne literature, jer radim od kuće, i selekcija favorita iz kućne biblioteke. Sada je to literatura za izložbe koje pripremam i najviše iz teorije umjetnosti. Ako čitam za zabavu i opuštanje, uvijek se rado vraćam britanskom 19. stoljeću, omiljene su mi Jane Austen, sestre Brontë, George Eliot, Elizabeth Gaskell, i to mi sa svakim ponovljenim čitanjem pruža neki osjećaj sigurnosti. Uz fizička knjižna izdanja puno čitam i online.

Koje su vas knjige u posljednje vrijeme oduševile, što preporučujete svakako pročitati?

- U posljednjih sam nekoliko godina veliki fan Harukija Murakamija i pročitala sam sve njegove naslove, što bih svakome toplo preporučila. Jedva čekam što će tek on napisati nakon ove pandemije!