Kolumne
Smisao u besmislu Piše: Katarina Dodig-Ćurković
Nastojte iz negativnog izvući dobre lekcije
Datum objave: 30. prosinca, 2022.
Stiže još jedna luda godina, kaže moj sin. I onako usput domeće: - Još sam stariji. A 19 mu je tek. Što bih onda ja trebala reći, pitam se, no odgovaram mu: - Nikad se nisam osjećala bolje. Najiskrenije, kako se danas živi, dočekati novu godinu popriličan je uspjeh. Već duže vrijeme ne donosim velike novogodišnje odluke jer sam shvatila da su potpuno besmislene. Nema mi smisla odricati se nečega ili nekoga, jedino bih možda trebala manje raditi i manje se živcirati, ali protiv karaktera čovjek ne može, pa ni protiv radoholičarskih osobina.

Godina koju ispraćam bila mi je vrlo izazovna, nije me baš mazila, ali je bila vrlo dobra učiteljica. Ukazala mi je na to što trebam popraviti kod sebe i kako mogu biti bolja prema sebi. Dakle, kada na kraju godine podvlačite crtu, nastojte sve ono što je bilo loše, neugodno ili negativno za vas pretvoriti u dobre lekcije. Osvijestite trebate li nešto mijenjati: posao, okolinu, ljude s kojima radite ili se družite, nešto u vašem životu općenito ili u životima vaših bližnjih. Od samosažalijevanja nemate ništa, možete tako protratiti cijelu iduću godinu žaleći za nečim na što ne možete utjecati, kao iz stiha: ne možeš subotu vratiti na petak. Možeš se puno bolje pripremiti za nedjelju i uživati u suboti.

Moja prijateljica ima dobar savjet: odredi vrijeme koliko ćeš za nečim ili nekim tugovati, daj si dva-tri tjedna, najviše mjesec dana za to, a onda, diži se, uzdignute glave kreni prema idućem cilju. Život je dar, život je čudo, što nitko nije vrijedan da vam ga truje ili otežava. Sreća je u malim stvarima, ali velike kompliciraju te male. Rijetko tko od nas zahvaljuje na onom što ima, većina stalno pati za onim što misli da joj treba. Budite zahvalni na tome što ste zdravi, što imate zdravu djecu, živite u svom domu, imate kutak za svoje omiljene sitnice, u telefonu brojeve ljudi koji vas vole i vi njih, što imate priliku gledati omiljene filmove zbog kojih vam je toplo oko srca ili vas podsjete na vrijeme kada ste bili djeca. Rijetkima uspijeva održati taj djetinji duh u sebi, a upravo je to tajna životne snage - zadržati ono nježno, spokojno, bezbrižno, čisto i nehinjeno, a to je ono što dijete zna i može. Ljude ne možete mijenjati, iskreno, teško mijenjamo i sebe, ali mijenjajmo način na koji nas dotiče ljudska laž, zloba, nepravda, neutemeljena kritika, izdaja i slično.

U pravu je moja prijateljica kada kaže kako ne treba ni pokušavati raditi nešto dobro ako nisi spreman na nezahvalnost onoga kome činiš to dobro. Žalosno, ali često vas razočaraju oni kojima ste možda i najviše dali, pomogli ili učinili, ali to nije razlog da se vi loše osjećate. Oni to trebaju osjećati, jer najgore je biti nezahvalan.

U emisiji "U svom filmu" moj kolega psihijatar Ante Bagarić dobro je prepoznao da nas ne hvata panika i strah od strašnih događaja ili strašnih okolnosti, nego nas je strah od toga koliko nismo spremni ili koliko smo nemoćni. Rekla bih, često smo i nedovoljno empatični da u tom lošem reagiramo kao ljudi. Naši su stari, o tome sam već pisala, pokazivali veću spremnost za činjenje dobrih djela i pritom nisu očekivali nagradu. Mi se, pak, danas najčešće ponašamo kao da nas se ništa ne dotiče što nije izravno vezano uz nas. Današnja vijest sutra je već potrošena, slijedi neka nova, brzo zaboravljamo i olako mislimo kako će na to netko drugi reagirati i nešto učiniti, mi ne moramo.

Meni je isto važno svake godine, pa tako i u 2023. želim imati svoje roditelje uza sebe, da su mi djeca sretna i zadovoljna sobom, da ih ne udaraju nevere i oluje, da sam zdrava i da su zdravi svi ljudi oko mene... Želim da mi u život ulaze ljudi dobrog srca, oni loši već su se odavno sami iz njega iskrcali.

Želim vam da si svaki dan iznova osvijestite da je život jedan, da je trenutak kad vas više neće biti nepredvidljiv i da više nema garancije ni za što. Želje su tu, trebamo ih, one nas održavaju znatiželjnima, tjeraju nas naprijed. No, svatko bi od nas trebao poželjeti da u svakoj novoj godini bude bar mrvicu bolji čovjek. Jer "ničija nije do zore gorjela". Život nije uvijek ugodan ni pravedan, hajde onda da jedni drugima olakšamo koliko možemo. Dobro se dobrim vraća - ne uvijek, ali nemojte da vas to obeshrabri. U postelju je lakše otići sa spoznajom da su vaše srce i savjest čisti. To je, kako kaže ona reklama, "neprocjenjivo". Zvuči idealistički, ali probajte, vrlo je ugodno.

Vama i vašim obiteljima želim prije svega zdravlje i mir, da i na kraju 2023. godine budemo u društvu svih onih koje mi volimo i onih koji vole nas.