Sigurno ćemo godinama zbrajati učinke pandemije na mentalno zdravlje klinaca, posebice sadašnjih adolescenata, koji već sada odaju dojam da im je svega preko glave. Jedan mučan podatak cijeli dan zvoni u glavi - opažanje mog kolege koji je tijekom psihoterapijskog rada u grupi s adolescenticama opazio da su od njih pet tri imale iskustvo silovanja. Psihoterapijski je rad vrlo složen, traži golem angažman terapeuta, a kada radite s djecom, posebice ako unutar grupe osvijestite takve situacije, često i sami trebate određenu superviziju i podršku, primarno kako biste mogli izdržati tu ogromnu emocionalnu navalu i teret koji nam pacijenti često prenesu.

Na to se spontano nastavila i činjenica da u posljednjih godinu dana sve češće svjedočimo kako nam se adolescentice, ali i adolescenti, žale na određena neprimjerena seksualna ponašanja odraslih, njima poznatih ili nepoznatih, osoba. Jedan od novijih fenomena, koji također preslikavamo iz drugih zemalja, jest "sexting". Mladi taj pojam često upotrebljavaju kada žele opisati pojavu ili ponašanje koje uključuje slanje seksualno ekspilicitnih sadržaja, uglavnom u formi poruka ili fotografija, najčešće elektroničkim putem, posebno mobitelom, ili elektroničkom poštom, ne znajući da su tako pasivno ili aktivno sudionici kaznenog djela.

Zabrinjavajuća je činjenica da većina adolescenata takvo ponašanje smatra "normalnim" i ne vidi štetne posljedice takvog načina komunikacije s osobama suprotnog ili istog spola. Potpuno im je prihvatljivo i u redu da se slikaju gole ili goli i takve fotografije proslijede dečku ili djevojci, prijatelju ili prijateljici, poznatoj drugoj osobi, ali često i potpuno nepoznatoj. Vrijeme lockdowna dodatno je "potenciralo" takvo ponašanje. Problem koji sve više susrećemo u radu s mladima određena je doza ravnodušnosti prema seksualnosti općenito i zdravom izražavanju emocija, pa određeni broj mladih sve više "sextingom" održava veze s drugima virtualnim putem. To je još jedna od činjenica koje upozoravaju na određenu pasivnost i letargičan stav u mladih, koji su zatvoreni u svoja četiri zida pa se sve više okreću virtualnom, zapostavljajući realni svijet.

Naša iskustva u radu s djecom i mladima općenito govore u prilog činjenici da mnogi od njih nisu svjesni potencijalnih opasnosti "sextinga" - često šalju fotografije njima nepoznatim ili malo poznatim osobama, koje se često prikazuju dobno puno mlađima nego što u stvarnosti jesu. Djeca su nezrela, nesvjesna posljedica određenih svojih postupanja, a s obzirom na to da ih do punoljetnosti štiti "nedovoljno završen i psihički i fizički razvoj", očito je da treba osvijestiti potrebu preventivnog djelovanja i među njima, ali i među roditeljima, s ciljem sprječavanja tog rizičnog ponašanja, jer posljedice širenja takvih sadržaja često mogu dovesti i do tragičnih ishoda, poput pokušaja samoubojstva i samoubojstva mladih.

Sam se pojam "sexting" prvi put spominje 2005. u tekstu Yvonne Roberts "The One and Only", međutim, tek se kasnijih godina feomen više razmatra u području koje se bavi psihičkim posljedicama na zdravlje mladih, a posebice adolescenata. Nažalost, mladi često previde mogućnost da će takvi sadržaji biti proslijeđeni i na druge adrese u vrlo kratkom razdoblju, a posebno zabrinjava što velik broj mladih ne vidi ništa sporno u slanju takvih sadržaja, čak smatra da je to, citiram, "najbolji poklon za Valentinovo dečku, odnosno curi, a ne košta ništa". Nažalost, takvi sadržaju često bivaju proslijeđeni na niz neprimjerenih adresa, uključujući i "stranice za odrasle", što nekoga može stajati života. Primjer je slučaj Jessice Logan, učenice srednje škole u Cincinatiju, koja se ubila 3. srpnja 2008. Majka ju je pronašla obješenu u sobi, a pokraj nje je bio njezin mobitel. Samoubojstvo je bilo posljedica višemjesečnoga zlostavljanja i izrugivanja njezinih vršnjaka. Naime, njezin je dečko, nakon prekida veze, ostalima u školi proslijedio njezine fotografije golog tijela. S ciljem da osvijesti posljedice svog ponašanja, Jessica je o svemu svjedočila i na lokalnoj TV postaji. Dva se mjeseca poslije objesila.

Dakle, u današnjem, virtualno oblikovanom, svijetu, u kojemu djeca, htjeli mi to ili ne htjeli sebi priznati, uglavnom i traže odgovore na brojna pitanja, dvojbe, traže svoje prijatelje, istomišljenike, tzv. influencere, da ih savjetuju o životu, traže smisao sebe, utvrđuju stavove, oslanjaju se na tuđa iskustva, često i lažna svjedočanstva i lažne uspjehe..., djeci je itekako potrebno osvijestiti da slanje golišavih fotografija nije način pokazivanja ljubavi, i da to što se nisu snimali goli i te snimke poslali dečku ili curi ne znači da nisu dovoljno "cool" i "u trendu". Mlada se osoba primarno treba zauzeti za sebe, cijeniti sebe, postaviti zdrave granice svoje intime i slati jasnu poruku da ju se uvažava kao osobu, a ne kao golo tijelo. Djeca su posebno osjetljiva i ranjiva skupina, napose su tomu podložna djeca s posebnim potrebama, kao česta meta seksualnih predatora, a ova pandemija, u kojoj su djeca uglavnom zarobljena u svijetu tehnologije, dodatno pojačava rizična i potencijalno vrlo štetna ponašanja.Zbog svega navedenog prijeko je potrebno osnažiti preventivne programe u kojima će se djecu, ali i roditelje, obrazovati o svim činjenicama, pa i o onoj da je slanje, kao i zadržavanje, širenje i pokazivanje, takvih fotografija kazneno djelo koje često može rezultirati i tragičnim posljedicama, kao u slučaju Jessice Logan.

Dakle, djevojke i mladići, za Valentinovo umjesto golišavih fotografija pošaljite poziv za šetnju, i to ne virtualnu, nego pravu, uz Dravu, primjerice.