Svi kažu da nas korona sada znakovito mijenja. Nisam sigurna mijenja li me korona ili činjenica da zrelost i nakupljena životna mudrost daju pozitivan ili negativan doprinos mojim, zacijelo i vašim, promjenama, nebitno na kojim razinama ili, bolje reći, dubinama. Svojim, vlastitim. Možda nisam uvijek klasa optimist, pa i ne dijelim mišljenje da će korona biti ta koja će potaknuti promjene u smislu da ću se kada sve ovo prođe probuditi i ugledati ili osjetiti sve novo. Čak i nove ljude, u smislu bolje i duhovnije. Svako čudo za tri dana, pa ćemo i kada ponovno uđemo u kolotečinu životnih uspona i padova odjednom samo zaključiti da je sve isto kao i lani. Teško je učiniti značajnije životne promjene a da se čovjek ne odrekne dijela sebe, svoje udobnosti, pa i ležernosti. Bitan je komfor iz kojega je teško odlučiti izaći u nešto novo, divlje, nepoznato, a tako često potrebno da se osjetimo živima.

Do jučer smo uglavnom odgađali kave, tražili u planeru vrijeme za susret s dragim ljudima, mijenjali po sto puta rasporede, ispričavali se, dizali ranije s tih kava, tražili minutu više, pregovarali o novom terminu ili novoj prigodi kada ćemo se opet moći okupiti, dakle "rolali" smo po svom i tuđem vremenu kako bismo se prostorno i vremenski uskladili. Od posla i svega "bitnog" nemamo onu nužnu mrvicu vremena baš za sebe, a kada ga i nađemo, u ljubavi smo beskrajnoj sa svojim mobitelom, pa i ta kava od nekih sat vremena realno bude 15-ak minuta. Jednom sam se s prijateljicom iz Studentskog doma sto godina dogovarala da popijemo kavu, a na kraju smo se slučajno srele u Berlinu, na Alexanderplatzu, gdje smo u konačnici i popile tu "teško uskladivu" kavu (a obje živimo i radimo u Osijeku).Klinici su ovih dana više nego ikad u kući, nastoje održavati odnose s prijateljima i zaokupljeni su tim prijateljskim odnosima, biti u njima, bez njih, oko njih… Slijedi red razočaranja, red uzbuđenja, zadovoljni su, nezadovoljni, ljutiti, kritični, nekritični, nejasnih stavova oko toga tko je ili nije prijatelj, treba li neke otpustiti iz prijateljskog kruga i trebaju li neki drugi ući u nj. Svi strašno puno vremena i razgovora trošimo upravo na pojam "prijateljstvo" tražeći odgovore, pa i od mene koja u očima svoje djece imam veliki broj prijatelja. E sad… da me pitate, i ja bih se zamislila u vezi s tim kako definirati fenomen prijateljskih odnosa… i koga ja smatram prijateljima. Prijatelji su često dragocjeniji od članova obitelji, bitan su segment života i traju duže od nekih brakova, poznaju vas cijeli život i o vama znaju možda više nego vi sami o sebi. Nije jednostavno definirati pojam prijateljstva jer su nam i očekivanja različita. Godinama slušam od nekog meni jako dragoga da ću s vremenom imati sve manji krug ljudi s kojima ću biti povezana, da ću se osjećati usamljenija. Razlog je to što mi se prioriteti u svemu, pa i u prijateljstvu - mijenjaju.Žale mi se ovih dana ljudi da su ih neki prijatelji "razočarali, neugodno iznenadili, razljutili, zaboravili, prevarili, ignorirali, osudili, preskočili, rasplakali, razveselili, potaknuli na promjene, udaljili se od njih, približili im se"… sami si dodajte i svoja iskustva.Moj bi odgovor možda bio: Zašto bi korona bila uzrok tome? U brojnim životnim situacijama kroz život neki ljudi prolaze, ulaze i nestaju, drugi se zadrže, ostave neki utjecaj pa se i oni izgube, ili jednostavnu više nemate iste ciljeve, putove i stavove, "razvodni" se ionako bljutava i mlaka voda čiji okus nije ugodan ni vama ni njima. S druge strane, kada se otvorite za nove ljude, ugodno se iznenadite činjenicom da postoje osobe koje vam mogu obogatiti život, dati nove vidike i možda potaknuti na promjene, dobre, ugodne, ili one bolne i manje ugodne, ali odavno prijeko potrebne. Dakle, kaže se da se za prolivenim mlijekom ne plače, tako ni za ljudima koji odlaze iz vaših života Oni samo nisu u određenom trenutku prepoznali dragocjenost vašeg prijateljstva ili vas samih, što ne znači nužno da trebate biti ogorčeni. Baš suprotno, ostavili su vašim ionako pretrpanim "ladicama" prostor da im udahnete svježinu.Kada i sama bacim pogled u svoj Viber, ponosna sam na grupe koje traju godinama, za koje znam da ću u njima u bilo kojem trenutku dobiti odgovor ili naći ideju za "najvažniji problem u svemiru": Studentski dom, Geni kameni, Dream Team, Sestre i braća Dodig, Metković rules i druge, koje godinama opstaju unatoč činjenici da svaki dan netko unutar neke malo "poludi". Ali su tu.Možda valja razmotriti i ona prijateljstva koja godinama traju, koja je teško definirati i koja vam ne daju prostor da puno manevrirate, ali bez njih ne možete jer su već dio vas i vašeg života. Ne znate kako, ali jednostavno vas prate kroz život i postojano su uz vas. Ne možete s njima, ali ne možete ni bez njih. I cijeli život tražite smisao takvog odnosa, ona su nikada do kraja riješena zagonetka.Prijateljstva su različita: muška, ženska, muško-ženska, poslovna, studentska, srednjoškolska, osnovnoškolska, vrtićka, nakon proživljenih ljubavi (posebna kategorija), izviđačka, sportska, djevojačka, uglavnom toliko ih je da jedino što je u tome postojano jest činjenica da ako korona i mijenja prijateljstvo, onda nije do nje, nego do nas.Promijenili su nam se apetiti prema prijateljima ili obrnuto. Nebitno. Bitno je da ovih dana popiti kavu s obližnje benzinske s nekim, makar i na dva metra udaljenosti, i dalje ulazi u kategoriju “male stvari koje život znače”. Jer dva metra ne znače ništa ako ste za nekog spremni odvojiti dvije minute svog vremena. Neprocjenjivo.