Slavonija i Baranja obiluju kirbajima - događajima koji su najčešće vezani uz crkvene godove. Svaka župa ima svog zaštitnika pa pripreme za te blagdane počinju i mjesec dana prije samog događaja. Uređuju se kuće, okućnice, liči se prostor, uglavnom, sve se dovodi u red kako bi svi oni koji će nazočiti događaju vidjeli što je domaćin sve u stanju napraviti kako bi se svi dobro osjećali i pamtili baš taj kirbaj po nečemu posebnom.
Kućna događanja popraćena su i onima vani, na otvorenom, zakupljenom seoskom ili gradskom zemljištu, igralištu, uz cestu. Bitno je da je što preglednije kako bi svi oni koji kane nešto kupiti to i učinili bez prevelikog preskakanja svega onoga što se nudi. Tu djeca dolaze na svoje jer su ona ta koja cijelu godinu čekaju kirbaj, a roditelji su ti koji ne mogu odoljeti gotovo ničemu što se nudi. A nude se lunaparkovi s napuhancima, toboganima, vrtuljcima, streljanama, ringišpilima...
Nema dugo blizu našeg grada bio je jedan takav kirbaj. Nije bilo čega nije bilo, i to prijepodne, kada i ne očekuješ neku veliku gužvu. Djeca kao djeca. Na nogometnom igralištu prava gozba. Vrtuljak, onaj s autićima. Htjela bi se malo provozati. Cijena prava sitnica. Dvije i pol minute petnaest kuna. Četvero klinaca kreće put blagajne na sredini tog prostora i - prvih šezdeset kuna nestalo je iz vašeg novčanika. E kad bi to bilo sve... Sada slijedi napuhanac. Ništa posebno. Tri u nizu pa možeš birati. Cijena prava sitnica. Ovaj put nešto povoljnija situacija. Sada više nije dvije i pol minute. Ovaj put mogu skakati do mile volje. Ne baš da je tako, skakanje traje pet minuta. Dobro, to je ipak duplo od onog prvog, a košta isto. Teta koja pazi da klinci ne bi prekoračili plaćeno vrijeme upozorava da je prošlo pet minuta. I ta priča košta šezdeset kuna.
Dobro, i to je prošlo. Ali hoće još. Sada počinje šetnja po štandovima. Svaka i najmanja sitnica košta od dvadeset do tristo kuna. Pa sad ti vidi koliko ćeš još ostaviti onako usput do sljedećeg otimača vašeg novca. Tu je i poni i odmah se možeš slikati na njemu. Ništa strašno. Samo dvadeset kuna puta četiri. Tko voli, nek izvoli. Tek će rijetki koji su se zatekli na kirbaju odoljeti klincima i njihovim prohtjevima. Uostalom, nije ništa bolje ni u robnim centrima. Ako pogledamo gdje se nalaze igačke, lutkice, autići..., uočit ćemo da su u visini dječjih glavica. Pa kad krenete u nabavu, jeftinije je da nekome platite sat vremena čuvanja klinaca nego da ih vodite u trgovinu.
Inače, postoji cijeli biznis iznajmljivanja napuhanaca od dvoraca preko Sofije Prve do... Ako imate dvorište, dovezu vam napuhanac, napune ga zrakom, postave gdje kažete i onda platite dnevni najam od četiristo do šeststo kuna. U svakom slučaju, jeftinije nego da odete na kirbaj i tamo za pet minuta platite petnaest kuna. Ne bi bilo pošteno ne reći da za sve to dobijete i račun, pa se iskreno nadam da će i država imati neke koristi od naših davanja. Bar od poreza na dodanu vrijednost.