Gospodarstvo ima svoju logiku, koja je s vremena na vrijeme ometana, ali nikad prekidana. Bez obzira na uvjete, uvijek pronalazi put kako proizvesti koliko god je moguće više, pružiti usluga što je moguće više i u konačnici doći do kupca, kao posljednjeg u lancu. Što nam se događalo posljednjih nekoliko mjeseci, kada nismo mogli nabaviti neke stvari za koje smo smatrali da su normalne i da odgoda njihove kupnje ne znači baš ništa? Primjerice, potreban odjevni predmet ili cipele za mališana, čija nogica ne trpi zatvorene trgovine. Ništa posebno, nitko nije išao bos i sve se nabavljalo. Tu je svoj puni smisao našao e-marketing, a, kako to objašnjava Wikipedija, to je “marketing putem e-pošte, čin je slanja komercijalne poruke, obično grupi ljudi koja koristi e-poštu. U najširem smislu svaka se e-pošta poslana potencijalnom ili trenutnom kupcu može smatrati marketingom e-pošte. To uključuje korištenje e-pošte za slanje reklama, traženje posla ili prikupljanje donacija”.E-mail marketing jedna je od najčešćih tehnika digitalnog marketinga. Naravno, nije jedina, ali je sigurno ona koja nam izaziva najveću pozornost. To je upravo ovo - pronašli smo na njihovim stranicama gdje i pod kojim uvjetima kupiti cipelice od broja do broja po cijeni toj i toj, dostava u roku od nekoliko dana i još ono - ako je račun nešto veći, dostava je besplatna. Ako proizvod ne odgovara, možete ga vratiti u razumnom roku, najčešće petnaest dana, bez naknade. Rizik gotovo ne postoji jer sve plaćate pouzećem. Primite proizvod, potpišete da ste ga primili i platite dostavljaču.Ono što mi kao obični kupci najčešće uočavamo kod e-marketinga njegova je jednostavnost. Mora nam privući pozornost, ali i ne biti kompliciran za čitanje, samo nekoliko redaka može reći sve o proizvodu koji tražimo, a ako želimo nešto dodatno, to ćemo i dobiti ako se “obratimo” onom “saznaj više o proizvodu”. I to je gotovo siguran dolazak do kupca, upravo onoga što smo vi i ja, jer u konačnici svakom je oglašivaču cilj prodati proizvod.Kako je vrijeme odmicalo, a proizvode na koje smo naviknuli nismo mogli nabaviti odlaskom u trgovinu, ovaj oblik prodaje pokazao se vrlo učinkovitim. Možda i previše, ako nam je prešao u naviku. Ako odeš u neki od trgovačkih centara, izgubiš nekoliko sati, od obveznog parkinga, koji je nekada problem pronaći, do gužvi u centrima, pregledavanja više mogućnosti, traženja i kupnje i onoga što nam u tom trenutku zbilja nije potrebno.Koliko je samo povike bilo zbog onih letaka trgovačkih centara koje smo svaki tjedan dobivali u poštanske sandučiće s informacijama o tome što tko nudi, gdje je sniženje toga i toga. Svaki taj letak ima svoju logiku. Ako je snižena cijena trajnog mlijeka u nekom od centara, odeš tamo, kupiš sve što ti treba i u konačnici nisi siguran jesi li baš prošao jeftinije zato što si izabrao taj centar. Ili ono kad ne čitaš sve što piše, a piše da je negdje akcija od ponedjeljka do petka, drugdje od srijede do srijede i uglavnom od četvrtka do četvrtka. Odeš u onaj prvi u četvrtak i onda ti ljubazni ljudi kažu da je to za idući tjedan, a ti si trebao baš ono što je tamo odslikano i po povoljnoj je cijeni. Pa kad si već tamo, kupiš sve ono što već moraš kupiti. Pa tako i sljedeći put i konačno dođeš do onoga što si trebao kupiti prošlog tjedna. Sve su to strategije ljudi koji poznaju struku, znaju kako privući kupca, znaju gdje što staviti u trgovačkom centru.