Stvarno cijenim napore liječnika u ovoj situaciji koju nismo mogli niti zamisliti. Neke zemlje prošle su slično, ali se rijetko tko s tim može nositi onako kako bi mislio i htio da bude najbolje. Teško je, a bit će i teže kada se suočimo sa svim onim što je nama, ali i ostatku europskog i neeuropskog gospodarstva, napravilo nešto što niti ne znamo što je.Često se sjetim moga profesora statistike koji govorio da ako dovoljno dugo gledaš neki broj, počet će govoriti. Tako su ljudi koji rade brojeve, vrijedni statističari izračunali da trošimo znatno manje nego što bismo trebali, a kako bi se punio državni proračun. A što kupujemo? Tek svaki treći, četvrti dan malo hrane. Mađioničarski smišljamo što ćemo iskoristiti od prethodnog obroka. Potrošnja se svela na minimum minimuma i od čega je teško ispoštovati sve što se traži od onih koji pomoć trebaju.Iskreno mislim da je čovjek s najviše problema u Hrvatskoj u ovom trenutku ministar financija. Zna točno koliko ima, tj. koliko nema. Pred njega se stavljaju zahtjevi koje bi on i ostali resorni ministri trebali učiniti. Zna da mora isplatiti mirovine i čim sjedne za radni stol počeo je prvi u mjesecu i treba ‘’iskeširati’’ više od tri milijarde kuna. A zna dobro da je samo od prometa u neprehrambenoj trgovini, koja je bila oko sto milijuna kuna na dnevnoj razini, bez ikakvih problema ubirao porez na dodanu vrijednost.Prije desetak godina poduzetnici su tražili da porez na dodanu vrijednost plaćaju po naplati računa, a ne po pisanoj fakturi. To je značilo da si morao platiti PDV bez obzira na to hoće li ti ikada netko platiti račun koji si mu uputio. S te osnove, PDV je stigao u državnu blagajnu svaki dan, i to onog trenutka kada je faktura napisana i poslana. Sada su zahtjevi poduzetnika prihvaćeni i PDV će se plaćati onog trenutka kada poduzetnik na svoj račun dobije novac za isporučenu robu ili usluge. Do sada su to imali samo obrtnici. Sada su oba ova sektora izjednačena i ministar financija može i mora računati sa znatno manjim prihodom od PDV-a. Na poziv Vlade RH građani poduzetnici pozvani su da se očitiju mogu li izdržati sve ovo što trebaju izdržati kada ne rade. Više od trideset tisuća građana tražilo je moratorij. I opet nam stupa na scenu ministar financija. Ovdje treba osigurati još četrdeset i pet milijardi kuna za sve one koji zbog novonastale situacije ne rade.Sva predviđanja o tome kada će ovo prestati samo su predviđanja neutemeljena na činjenicama. Ono što je jedino utemeljeno jest spoznaja da ćemo se s tim morati nositi još dugo i naučiti živjeti s tim nečim za što niti ne znamo što je. Tek da je virus koji se širi na različite načine, pa svatko onaj tko te na ulici želi nešto upitati, ispada državni neprijatelj jer ti se previše približio, a ti misliš samo na one s kojima živiš i na koje bi bolest mogao prenijeti.Malo-pomalo morat ćemo svi početi raditi. Nekako. S neke udaljenosti i u kontroliranim uvjetima. Moramo se početi šišati, kupovati odjeću u kojoj hodaju klinci, broj manjoj ili i više. Morat ćemo moći odnijeti cvijeće na groblje svojih najmilijih. Tamo smo uglavnom sami jer tek rijetki se usuđuju otići očistiti posljednja prebivališta. Morat ćemo početi rješavati zaostale sudske predmete. Sve nas to ionako čeka. Što prije krenemo, bit će lakše onima koji vode našu, ali i ostale države.