Koliko nam se puta dogodilo da bez nekog plana uđemo u robni centar i vidimo “sve u pola cijene”. Nije da nam baš nešto hitno treba, ali ako je u pola cijene, isplati se pogledati pa u proljeće kupiti, primjerice, zimski kaput od prošle sezone.Što da ne!? Izdržat će nekoliko sezona kad već toliko košta. Pa onda ono kada je nešto pri isteku roka upotrebe ili najbolje upotrijebiti do... kupiš. Što se može dogoditi ako ga upotrijebiš dan nakon roka upotrebe? Sada nam se događa još nešto u pola cijene. Mogućnost da koristimo hotele na našem moru, i to od 10. do 19. travnja simboličnog nazivlja Tjedan odmora vrijedan.Što se to dogodilo da imamo mogućnost koristiti ove pogodnosti tjedan dana u travnju? Sve se zna, kriv je neki virus koji je usporio rezervacije, pa se tako dogodilo da izostaju rezervacije uz Uskrs pa sve do 1. svibnja. U ovom trenutku prije godinu dana već je bilo 80 % popunjenosti svih kapaciteta upravo za 1. svibnja. Sada je to izostalo i treba se spasiti što se spasiti može. A tko može bez bojazni krenuti na svoje more? Pa, jasno, Hrvati, a tko drugi. Dio Italije je zatvoren, ostali se boje, i evo nam prilike. Budući da se često rade istraživanja tko sve ide i kamo, tako je provedeno i istraživanje koliko si Hrvata može priuštiti ljetovanje u srpnju i kolovozu u nekom od naših hotela s kojom zvjezdicom, po mogućnosti. Pa su tako istraživači zaključili da tek 8 % Hrvata ima financijske mogućnosti priuštiti si ljetovanje u hotelu a da jednom ta naša žena, majka, baka, ne mora kuhati, nabavljati, servirati, prati suđe... Nismo nacija koja baš nešto pretjerano putuje, a znamo i zašto. Tako na more svake godine odlazi oko 57 % građana. Gdje se onda odmara, točnije, gdje spava ovih gotovo 50 % naših prijatelja, znanaca, kumova, djece? Uglavnom u privatnom smještaju, negdje gdje imaju dobra iskustva iz prethodnih godina, u kampovima, odmaralištima ako su još negdje preostali, u vlastitim vikendicama, kod prijatelja gdje ne plaćaju smještaj, nego tek boravišnu taksu. I tako si priušte odmor na moru. Interesantan je i podatak da se dio naših građana odlučuje za korištenje godišnjeg odmora u Bosni i Hercegovini. Dio koristi more, a drugi iskoristi i priliku za vjerski turizam. Ne treba niti spominjati koliko ih ima upravo na tom području rodbinu i prijatelje iz bivše države, pa kad su već tu negdje, idu iskoristiti mogućnost da se ponovo svi skupa sretnu. Jedni su radili godinama zajedno, na zajedničkom tržištu, kupovali, prodavali, sajmovali. Znaju se i svi se rado vide i rado druže. Činjenica je da prosječan Hrvat ne potroši puno na svom odmoru, pa sam došla do podatka da za sedam dana ljetovanja to bude oko dvije tisuće kuna po osobi. To je onaj dio koji ne plaća smještaj, nego tek neku vrstu naknade za režijske troškove. Tko zna što će se u sljedećim mjesecima događati? Možda iza ovih travanjskih ponuda uslijedi i neka srpanjska? Pa nam se dogodi i hotel ove godine.