Tko više broji koliko se puta spominjao problem ili rješavanje problema raditi ili ne raditi nedjeljom. Javnost je podijeljena, sindikati trgovine na djelu, poslodavci s jedne i zaposleni u trgovinama s druge strane.Poslodavci razmišljaju na način koliko bi nerad nedjeljom donosio manje profita trgovačkoj radnji ili prodajnom centru. Ako radnici ne bi radili četiri dana u mjesecu tada bi im morali smanjiti i plaću. Tko je u ovom trenutku spreman raditi za manje kad i ovako i onako to nije nešto s čim se može uštedjeti i proživjeti mjesec. Istini za volju, prema mojim informacijama koje sam dobila prije nekog vremena u trgovačkom centru u kojem se snabdijevam plaće radnika značajno su povećane u odnosu na prethodno razdoblje, pa su čak radnici zadovoljni.Hoće li tako i ostati ako se izglasa neradna nedjelja, ostaje vidjeti. Oni koji su se nekad zaputili u neki od trgovačkih centara u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, znaju da njihovi poslodavci, ali i vlast, vode računa o svojim radnicima na način da jedan dan u tjednu, nedjelja, bude neradni dan. Uglavnom svi rade od 9 do 19.30, od ponedjeljka do petka. Subotom rade od 9 do 18, a u nedjelju ne. Tako zaposlenicima u trgovinama ostaje bar taj jedan dan da ga provedu s obitelji, naprave ono što tijekom tjedna nisu uspjeli, podruže se s djecom, ili u krajnjem slučaju, odmaraju se.Vratimo se u neko vrijeme od prije trideset i više godina. Uvijek se sjetim naše pekarnice na Vinkovačkoj gdje je čika Špiro uredno pekao kruh dva puta u tjednu. Kako je u to vrijeme kruh bio glavni prehrambeni proizvod namazan slano ili slatko, tako smo mi djeca odlazili i kupovali onaj veliki okrugli kruh koji smo jedva donijeli kući. Ne znam koliko je bio težak, ali bio je. Nikome nije palo na pamet da čika Špiru pita zašto nema kruha svaki dan, ili još bolje zašto nema svježeg kruha svaka tri sata. Trgovine su radile svaki dan osim nedjelje. Kupovale su se osnovne potrepštine. Više je iznimka nego pravilo, ali pojavila su se mjesta u kojima su lokalne vlasti zajedno s trgovačkim centrima ili manjim radnjama donijele odluku da je nedjelja neradni dan. Takav su sporazum o radu i potpisali sa svojim zaposlenicima. Plaće im nisu dirali, jer su pošli od pretpostavke da svatko onaj tko nešto treba kupit će to i učiniti bez obzira na to radi li trgovina šest ili sedam dana u tjednu.Za sada sve funkcionira i oni koji su trebali kupiti u nedjelju dvije mrkve i tri luka, učinit će to idući tjedan, i više im se neće dogoditi da dočekaju nedjelju i da im baš to manjka.Što ćemo mi učiniti ako se dogodi nedjelja kao neradni dan za trgovce? Pretpostavljam da ćemo problem riješiti odlaskom preko granice. I tako ćemo taj slobodni dan provesti čekajući na graničnim prijelazima, jer i danas kada sve trgovine rade svaki dan u tjednu, redovi za vikend na ovim su graničnim prijelazima toliki da se čeka satima. Možda bi i s jedne i druge strane trebali uvesti dodatne carinske službenike, čisto zbog boljeg protoka. Ili bi se možda ipak mogli odmoriti taj jedan jedini dan u tjednu?