Sreća što se lako možemo prisjetiti što je bilo prije tri godine. Sve ostaje zabilježeno, pa je tako 2017. ministar financija rekao da nema dovoljno novca za zdravstvo i da bi se problem mogao riješiti novim porezima.

Tada je trebalo uvesti poreze na sokove koji imaju više šećera jer se tako opterećuje zdravstvo zbog onih koji se konzumacijom tog napitka dodatno debljaju, pa bi to onda mogao biti i porez na debljinu. Uveo se i porez na alkoholna pića, jer tko pije, neka i plati, pa se tim nametom trebalo namaknuti stotinjak milijuna kuna. Nije previše, ali blagajna bi se punila. Cigarete su redovno na dnevnom redu, pa proizlazi da najmanje od cigareta zaradi proizvođač, pa tko puši, neka i plati. Ne previše, tek tri kune po kutiji. I to bi malo napunilo blagajnu s milijardu kuna. Pogledate li oko sebe bez obzira na to gdje se nalazite, na ulici, u kafiću, liječničkoj čekaonici, svi gledaju u svoje mobilne uređaje. Nikako da shvatim što točno gledaju i što tamo vrte, ali svi ih imaju. I na to bi trebalo uvesti porez, pa neka vrte i dalje. I tako se i od mobitela trebalo prikupiti više od šesto milijuna kuna. Očito sve ovo nije bilo dovoljno da bi se olakšalo zdravstvu i izdržalo je tek tri godine. I krećemo u ovu godinu. Tri godine kasnije, ista priča. Sjećam se onih nekih davnih vremena kada je vlast htjela pomoći poduzetnicima pa su svi uglas rekli: molimo vas, neka sve ostane kako je bilo, samo nam nemojte pomagati. Tako bi zapravo i građani, potrošači, oni koji kupuju koju litru pića kada im netko treba doći u goste ili kada imaju neko blagovanje, oni koji puše kutiju cigareta na dan, mogli izgovoriti: samo nam nemojte pomagati. Jer ova pomoć koja se predviđa nosi za sobom veću potrošnju na dnevnoj, ali i na mjesečnoj bazi.
Najavljeno je povećanje cijene kave, što znači da ćemo sve ono što si priuštimo u kafiću s prijateljima skuplje platiti. Ponovo su aktualizirani zaslađeni sokovi i na njih bi trebalo platiti dodatno poreza. Može i drukčije. Ako si sam cijediš svježe voće. Rekli bi nutricionisti da bi bilo dobro kada bi bilo iz ekološkog uzgoja. To izgleda kao dobra sprdnja da s prosječnom hrvatskom plaćom cijediš nekoliko kilograma voća dnevno. Jučer sam se zatekla u pekari kada je jedan mladi muškarac kupovao kruh od jučer. Loše odjeven, tek s nekoliko kuna u džepu. Nije pretio od jedenja previše kruha, a pretpostavljam da bi s radošću pojeo nekog lososa, tunjevinu ili biftek, a došao je tek po jeftiniji kruh. Sjećam se da je bilo onih koji su platili kruh za nekog sljedećega tko dođe a nema za kruh. Možda ne bi bilo loše otići i u gradsko prijevozno poduzeće pa platiti umirovljeničku kartu, onu po dvadeset kuna. Vjerojatno bismo nekoga razveselili. Predviđa se dodatni porez i na kupnju novih automobila, odvoz otpada su mnogi već osjetili.... Što će biti s cijenom plina, tek ćemo vidjeti. Šteta što nemamo drugih ideja za prikupljanje novca za zdravstvo ili neke druge potrebe. Ovo s porezom je najlakše jer narod dobije račun i mora ga platiti. Što mu ostane, ostane, neka se s tim nosi kako zna. Ili preko granice po jeftinije cigarete, pivo...