Na stranicama Ministarstva financija stoji: "Državni proračun je akt kojim se procjenjuju prihodi i primici te utvrđuju rashodi i izdaci za jednu godinu u skladu sa zakonom. Državni proračun donosi Hrvatski sabor.

Tri su glavne funkcije proračuna: prikazuju najvažnije ciljeve države u fiskalnoj godini, služe kao instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje te služi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava. U Hrvatskoj je donošenje državnog proračuna jedan od najvažnijih financijskih, ali i političkih događaja u godini."

Nisam neki financijski stručnjak, ali se nemalo iznenadim koliko je loša financijska pismenost hrvatskih građana, ona obična kao što je i ovaj slučaj s proračunom države. To više što svi mi sudjelujemo u njegovu punjenju. Možda je najbolji onaj primjer kada se odrađuje neka humanitarna akcija, pa na svojim ekranima vidite da ćete pomoći nekome ako uplatite iznos od, primjerice, pet kuna i obvezan navod je ono plus PDV. A to je upravo ono što mi plaćamo, PDV. Ono što je važno za punjenje proračuna je i svaki artikl koji mi kupujemo u trgovini, usluga koju plaćamo, primjerice rad na frizerske usluge. Nije važno što ovaj porez u proračun uplaćuju trgovci ili obrtnici, u biti ga plaćamo mi. Vjerojatno ste se nekada u životu sreli s onim pitanjem u sivoj zoni, želite li račun s PDV-om ili bez računa, pa i bez PDV-a.
U ovom drugom slučaju nešto ti je jeftinije za 25 posto, ali problem je jer ta usluga nije ni učinjena. Ako se dogodi neki kvar, nemaš baš nikakva prava na popravak jer nemaš dokaza da je nešto rađeno. Sve rjeđe ljudi ulaze u ovaj rizik jer je u konačnici neisplativ. Vratimo se našim porezima koji su zajedno s trošarinama najvažniji izvor prihoda državnog proračuna. Koliko su ove dvije stavke važne govori i činjenica da se 80 % proračuna puni na ovaj način. Proračun se puni i porezom na dobit, ali i porezom na dohodak. Nije beznačajan izvor prihoda, ali čini samo 12 % prihoda. Imamo i doprinose, pa su tako najznačajniji oni iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Ove iz mirovinskog uplaćuju svi oni koji rade, odnosno njihovi poslodavci, a ovaj drugi uplaćuju također zaposleni, ali i umirovljenici, čija je mirovina iznad određenog iznosa do kojeg se ne plaća zdravstveni doprinos. Puni se i određenim postotkom za sve one kojima se može dogoditi da ostanu bez posla, a radili su na neodređeno vrijeme, pa se silom prilika nađu na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. U ovom dijelu izdvajamo i za osobe s invaliditetom. Ono što je činjenica je da nam je za mirovine svake godine potrebno oko 36 milijardi kuna, a onaj dio koji se prikupi doprinosima je 20-ak milijardi. Stoga nam državni proračun služi i kao "krpanje" za mirovine svaki mjesec. Dok postoji državna imovina, nešto malo se u proračun slijeva i od njezine prodaje, ali i od koncesija. Taj dio nije tako izdašan kao što je onaj od poreza i doprinosa, no ipak je više poreza.