Kolumne
Gledajući objektivno Piše: Katarina Pekanov
Kako je to moguće?
Datum objave: 27. studenog, 2019.

Čini se gotovo nezamislivim. Demogafi su procijenili da Hrvatska danas ima manje od četiri milijuna stanovnika, ali zato ima više od četiri milijuna zdravstvenih osiguranika. Negdje nešto ne štima.


Kad odlazite u mirovinu, ljubazni činovnik koji vam je napravio izračun mirovine odmah vas upozori da će se svaki mjesec s vašeg računa skidati onaj dio koji se odnosi na zdravstveno osiguranje, i to dva posto. Kako vam mirovina raste, tako se taj postotak mijenja, ili se nešto u međuvremenu dogodilo da se on promijeni, pa sada više nije dva, nego tri posto. Nisam pravnik ni računovodstveni stručnjak, ali mi je logično da se to što se skida s mirovine ili plaće i prenese na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pa neka ga raspodijeli onaj tko je zadužen za raspodjelu.
Kako je moguće da je više od tristo tisuća hrvatskih građana ili bivših hvatskih građana zadržalo "svoje" zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj i da se njime koristi kad god mu zatreba.
Jeftinije je doći u Hrvatsku i tu obaviti što treba, a ne negdje vani. Primjerice, u Irskoj, jer je to jedina zemlja Europske unije koja nema obvezu zdravstvenog osiguranja, pa tko se prijavi, dobro plaća, a oni drugi se snalaze. Svojedobno sam slušala "bapske priče" o tome kako su se oni stariji naši sugrađani iselili u Srbiju a ovamo svaki mjesec dolaze po svoju mirovinu i usput obave sve što je vezano uz zdravstvene preglede, stomatološke usluge i slično. Ruku na srce, ako su umirovljenici i to rade, ni to nije u redu, ali ih nitko ne može optužiti da imaju dvostruko zdravstveno osiguranje. Imaju to jedno koje su stekli umirovljenjem. Ali, svejedno, gdje im je prebivalište i kako to opravdati, a imaju zakonski rok za odjavu i prijavu negdje drugdje?Očito ih se to baš ne tiče previše, pa ako prođe, prođe. A očito prolazi.
A sada čujem priču da će jedna naša bivša sugrađanka doći roditi u Hrvatsku, u Osijek, jer joj je to u Irskoj skupo, a tamo živi zajedno s četveročlanom obitelji nekoliko godina. I onda shvatim da nisu u pitanju bapske priče, nego jednostavno činjenica nedovoljne kontrole ovoga što se zove plaćanje zdravstvenog doprinosa s imenom i prezimenom. Ako je netko na Zavodu za zapošljavanje, za njega zdravstveno osiguranje plaća država, ali plaća. Ako netko radi, onda za njega zdravstveno osiguranje plaća poslodavac, to je ono što se zove bruto i neto plaća. Ako si u mirovini, ovisno o visini mirovine, plaćaš si sam zdravstveno iz svoje mirovine, dva, tri ili koliko već posto. Dobro je da je to što više jer znači da imaš i veću mirovinu, pa uz prirez i porez uzmu ti više od petsto kuna.
Ako netko može kontrolirati dopunsko zdravstveno osiguranje, onda je to moguće i kod redovitog zdravstvenog osiguranja. Pokraj sve tehnologije koju imamo i svih javnih natjačaja, a znam da imamo toliko stručnjaka koji mogu riješiti taj problem, onda samo ovih tristo tisuća treba pomnožiti s nekim brojem, primjerice, s petsto kuna, i evo nam mali prilog za taj fond kojem kronično nedostaje novca.