Datum objave: 17. travnja, 2019.
U nekom proteku vremena i mi smo imali Uskrs i tih se dana djeca iz moje
generacije dobro sjećaju. Peklo se nekoliko vrsta kolača, koji su se spremali u
ostavu i nitko nije smio kušati to što je spremljeno za Uskrs.
Znalo se,
svako dijete na ovaj blagdan dobije svoje sandalice, i to broj veće jer će ih
trebati nositi i dogodine ili će ih netko od djece naslijediti. I jaja. Njih je
bilo u izobilju i kuhala su se u ljuskama luka, bila su različita jer su se
upotrijebile isto tako različite biljke koje su im dale svojevrstan pečat. Šunka
se sačuvala od zimskog klanja, i to je bilo to.Danas klinci poslije Božića
naručuju što će im zeko donijeti u gnijezdo, i to im uglavnom donese. Pa neće
valjda nekome klincu iz vrtića zeko donijeti nešto bolje nego što će donijeti
mom djetetu. I tako promet u trgovini na malo raste. Istini za volju, ne raste
danas, raste već neko vrijeme, pa su tako djelatnici Državnog zavoda za
statistiku zabilježili da nam je potrošnja od veljače 2018. do veljače 2019.
porasla za 8,7 %.To je ujedno i najveći rast potrošnje od 2007. s malim
oscilacijama koje su se dogodile u kolovozu 2014. Što je utjecalo na tako
relativno visoku potrošnju stanovništva?Očito je da smo se opustili, a razloga
je nekoliko. Prvo, to je omogućila država snizivši stopu poreza na dodanu
vrijednost na neke proizvode. Onda su nam se dogodile banke, bar nama koji nismo
imali kredite u švicarskim francima. Kamatne stope na potrošačke kredite
relativno su niske. A onda i sama trgovina, koja vam nudi niz mogućnosti ako
upravo kod njih nešto želite kupiti. Tako imate one koji vam nude proizvod koji
možete bez kamata i naknade otplaćivati i tri godine. Pa kad je već tako, idemo
obnoviti bijelu tehniku. Ovo još radi, ali susjed je kupio sve novo, što ne
bismo i mi. Pa tako imamo odgođeno plaćanje.Odlazimo u trgovinu kupiti neku
sitnicu i onda nam se dogodi da počne nekontrolirano trpanje u kolica, koja na
kraju budu krcata. Pravac blagajna. Mislili smo potrošiti samo nešto malo, kad
ono popelo se na nekoliko stotina kuna. I onda nećemo nekoliko dana ići u
trgovinu kako bismo to iskompenzirali danima koji slijede, pa došli na neki
početak. Ništa od toga, i tako se novac troši i troši. A tek ovih dana. Opet
matematika oko toga koliko će nas stajati uskrsna košarica. Što je to što bismo
trebali kupiti, a još nemamo? Možda koji svežanj mladog luka i svježeg sira.
Nedjelja je svakako, pa se i nedjeljom pravi nedjeljni ručak. Ništa neuobičajeno
osim situacije kada sve završi i pitamo se što sa svom tom hranom koja se nije
uspjela pojesti, a i kako bi kada smo pretjerali.Pogledamo li računalo,
televizijski program, bilo koji, novine... sa svih strana iskaču mogućnosti što
sve možemo kupiti za dolazeće blagdane. Nemaju svi isto. Po gospodarskoj snazi
Hrvatske najviše imaju oni u gradu Zagrebu, slijedi Istarska županija,
Primorsko-goranska i, kao treća, Varaždinska. Pretpostavka je da će se u tim
županijama i našem glavnom gradu više trošiti jer više i imaju. A ako imamo koju
kunu viška, ne bi bilo loše sačuvati je.