Kolumne
Gledajući objektivno Piše: Katarina Pekanov
Potrebe tržišta radne snage i uvoz
Datum objave: 3. travnja, 2019.

Sigurno se sjećate vremena kada je u Hrvatskoj bilo više od 300.000 nezaposlenih radnika. Prema sadašnjem stanju čini se da je to prošlo svršeno vrijeme.Ostalo je nezaposleno nešto manje od sto i šezdeset tisuća osoba, a poslodavcima ova brojka ništa ne znači, jer na raspolaganju nemaju potreban kadar. Najveći problem imaju oni koji se bave građevinarstvom, jer je sve manje onih koji znaju i mogu raditi ovaj posao kvalitetno i u rokovima koji su svima onima koji preuzmu ove poslove jako važni. Više nema časne riječi, sada se sve stavlja na papir, definiraju se rokovi... Tu su penali i izgubljena dobit za svaki dan zaostatka, pa je većina njih posegnula za mogućnošću koja im se nudi u skladu s hrvatskim zakonima. Kreću na uvoz radne snage, za što postoje agencije koje su se specijalizirale za određene zemlje, pa je tako u posljednje vrijeme postao pravi hit uvoz građevinskih radnika iz Indije. Ljudi došli, poslodavac se pobrine da sve bude legalno, od prijave, pronalaženja stana, organizacije prijevoza, pa čak i prehrane.

Sve češće se spominju upravo radnici u građevinarstvu, tesari i armirači, koji bi nam u Hrvatsku mogli doći iz Bangladeša, Vijetnama, Filipina... Uvoz radne snage iz zemalja bivše Jugoslavije iscrpljen je te više nema slobodnih radnika iz Bosne i Hercegovine, Srbije, s Kosova ili Makedonije. Što je to što i dalje tražimo a nismo još pronašli. Čovjek ne bi vjerovao da imamo potrebu za liječnicima, ali i stomatolozima i logopedima. Ovo s logopedima je jako interesantno. Tu nema prevođenja. Ovaj posao ili znaš ili ne znaš raditi, a ono što sigurno moraš znati to je jezik, hrvatski jezik, jer najveći broj potrebnih za ovom djelatnošću djeca su vrtićke dobi. Možda se pronađe netko iz zemalja bivše Jugoslavije koji zna naš jezik. Da se čovjek upita zašto nitko od naših ljudi ne želi biti pastir, pa i to trebamo uvoziti. Tu su još i stolari, krojači... Kvota za uvoz radne snage za ovu godinu odobrena je i ona je prema traženju poslodavaca 65.100 radnika. Od tog broja petnaest tisuća radnika je već tu i s njima će se samo produžiti ugovor, a ostalo će se prema zahtjevima tržišta popunjavati u dolazećim mjesecima. Pretpostavka je da će samo za potrebe turizma raditi više od dvadeset tisuća stranaca u dolazećoj turističkoj sezoni. Što se dogodilo u sustavu obrazovanja u posljednjih trideset i više godina? Sve manje su se učili zanati, manje je bilo onih koji su htjeli biti tesari, krovopokrivači, ličioci, armirači, krojači... Kako su nestajale tvornice koje su njedrile ove kadrove, tako su i ovi kadrovi nestajali. Neki su otišli izvan zemlje, a oni koji su ostali bili su već dovoljno stari da odu u mirovinu. Sjećam se našeg Gibičara koji je bio posljednji majstor uzoraka u bivšoj Mobiliji. Kako je to davno bilo, a od tada ni jedan majstor uzoraka nije se pojavio na ovom našem području. Neke građevinske tvrtke već sada imaju više od pedeset posto stranaca, ako prođe još neko vrijeme bez kvalitetnog kadroviranja, stranci će biti prevaga u našim građevinskim tvrtkama. Mora li biti baš tako?