Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Barokna prizemnica među najneobičnijima u Osijeku
Datum objave: 27. svibnja, 2024.

Jedna od najneobičnijih osječkih kuća barokna je prizemnica obitelji Kragujević u Donjem gradu. Sagrađena je u 18. stoljeću na sjevernoj strani malog trga u neposrednoj blizini donjogradske barokne crkve svetog Roka i baroknog pila posvećenog Majci Božjoj podignutog 1757. godine.

Prema dostupnim podatcima, prvi su se Kragujevići doselili u Osijek nakon 1740., a po zanimanju su bili kazandžije. Prvi se poznati član te obitelji zvao Ignat, a zabilježeno je da je 1780. dao novčani prinos za izgradnju barokne grkoistočne crkve u Donjem gradu, koja je spaljena u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, a zatim porušena. Zahvaljujući donacijama crkvi članovi ove obitelji bili su ugledni članovi crkvene zajednice, u kojoj su bili crkveni oci, školski nadzornici i episkopi.



Tlocrt je kuće peterokutan, kraćom stranom okrenut prema trgu, a duljom uz današnju Huttlerovu ulicu. Ukras glavnog pročelja je trijem s tri široka barokna luka nad kojima je veliki trokutasti zabat kuće s dva minijaturna otvora za prozračivanje tavana. Širina glavnog pročelja je 14 i pol metara, a bočnog 22,8 metara. U kuću se ulazi kroz vrata na krajnjem desnom kraju pročelja, nakon čega slijedi niz od tri prozora, a na bočnom se pročelju niže šest prozora s pogledom na predvrt i ulicu. Iz velikog predsoblja osvijetljenog južnim svjetlom, kroz prozor glavnog pročelja, dvojim se vratima može ući bočno u glavnu, i ujedno najveću, sobu, a kroz druga vrata u dugi hodnik, iz kojega se na lijevoj strani može, kroz dvoja vrata, ući u dvije sobe, a desno u kuhinju sa starinskom pušnicom nad kuhinjskim ognjištem. Kuća ima ukupno četiri sobe različitih veličina, koje su sve međusobno, amfiladno, povezane vratima, a u tri od njih može se ući i iz prizemlja ili hodnika. Na kraju se hodnika kroz vrata ulazi u vrt s pomoćnim gospodarskim zgradama. Arkade trijema glavnog pročelja počivaju na okruglim stupovima, a prostor između stupova ograđen je visokom jednostavnom kovanom ogradom s trojim vratima kako bi se trijemu moglo pristupiti s više strana.

Vjerojatno je ova kuća osim za stanovanje obitelji Kragujević služila i kao obrtnička radionica, ili bar prodavaonica finalnih kazandžijskih proizvoda, kotlova za kuhanje, iskuhavanje i pečenje žeste. Ograda je vjerojatno služila kako bi zaštitila mnoštvo ponuđenih, najčešće bakrenih, proizvoda trajno izloženih pod trijemom. U unutrašnjosti su se sobe grijale kaljevim pećima izrađenim od kaljeva sive boje s bijelim reljefnim motivima, a ložile su se izvan sobe, iz hodnika, gdje su se nalazila niska željezna vratašca iza kojih se ložilo po dvije peći, a dim iz dviju peći ulazio je u isti dimnjak. Kaljeve peći imaju stilske karakteristike umjetničkog stila empire, karakterističnog za ranu prvu polovinu 19. stoljeća. Jedna od peći iz kuće Kragujević danas se nalazi u fundusu Muzeja Slavonije, gdje u Zbirci arhitekture i urbane opreme zauzima iznimno istaknuto mjesto. Ta peć s motivom lire desetljećima je od otvorenja stalnog postava Muzeja Slavonije u zgradi Gradskog magistrata, nakon Drugog svjetskog rata, sve do evakuacije muzejske građe tijekom velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku 1991./92. godine bila izložena javnosti u sklopu empire stila.

Nakon Ignata kao vlasnici kuće zabilježeni su 1863. Stipan Kragujević, 1878. Ignjo Kragujević, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća kao vlasnica bila je upisana Lenka Kragujević, a 1911. Jelena Kragujević. Poslije su vlasnici kuće postali kazandžije Mitrovići. Od 1940. do kasnih 1960-ih godina u kući je stanovala obitelj Bacho, koja se u Osijek doselila iz Subotice. Margareta Bacho, rođena Dörfler, potječe iz ugledne vojvođanske obitelji, mama Karolina Dörfler rođena je Fekete, a u njihovu je obiteljskom vlasništvu bilo znamenito subotičko kupatilo Fekete fürdő, koje je od 1879. do 1971. bilo opremljeno s 12 kada i velikim bazenom za kupanje toplom vodom, a danas je u gotovo ruševnom stanju. Osim kaljeve peći s motivom lire sjećanje na život u kući Kragujević čuvaju i brojne nedavno darovane fotografije, te dokumenti i predmeti, iz obitelji Bacho, Dörfler, Fekete, Seifert..., nedavno darovane Muzeju Slavonije.