Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Stanovi Josipa Povischila: Tvorničar radnicima osigurao krov nad glavom
Datum objave: 20. svibnja, 2024.

Tvorničar Josip Povischil u Osijeku je financirao, osim izgradnje tvorničkih pogona, izgradnju desetak stambenih kuća za smještaj svojih radnika i činovnika. Najveći je kompleks radničko naselje smješteno južno od Povischilove tvornice namještaja i oruđa, koje je donedavno djelovalo pod nazivom Mobilia, a danas se na tome mjestu, osim nekoliko sačuvanih zgrada, nalazi veliki trgovački centar.

Južno od tvornice, preko triju željezničkih pruga koje vode zapadno u Našice, južno u Đakovo i jugoistočno u Vinkovce, zamišljeno je i djelomično je sagrađeno, početkom 20. stoljeća, radničko naselje Povischilove tvornice. Josip Povischil naručio je idejnu skicu na kojoj je nakon jednokatne uglovnice, smještene na uglu Vinkovačke i Jadranske ulice, zamišljen niz od sedam jednokatnih samostojećih kuća nanizanih uz željezničku prugu, te još dviju ulica, koje poslije nisu realizirane. Prema toj su zamisli trebale biti sagrađene dvadeset dvije radničke kuće s ukupno 84 stana. Sagrađeni niz radničkih stanova uz Jadransku ulicu čine fasadnom ciglom izgrađene skromne samostojeće kuće s jednosobnim radničkim stanovima. U tim se kućama, u koje se ulazi s dvorišne strane, u prizemlju i na katu nalaze po dva jednosobna stana koja se sastoje od velike sobe okrenute ulici, prugama i tvorničkom kompleksu, te kuhinje čiji je prozor smješten na bočnom pročeljima i ostave. Na ta četiri stana bila su osmišljena i realizirana po dva zahoda u koje se ulazilo iz zajedničkog stubišta.

Najveća je zgrada ovoga kompleksa sagrađena na samome uglu prema Vinkovačkoj cesti, danas Vinkovačka ulica, imala je ujedno i najraskošnije oblikovano pročelje. U prizemlju se ove kuće, uz Jadransku ulicu, od ugla do ulaza u kuću, nalazila gostionica, te u produžetku od ulazne veže do kraja kuće dvosobni gostioničarev stan, a prema Vinkovačkoj cesti još jedan dvosoban stan. Zanimljivo je kako se u stanu građenom za gostioničarevu obitelj, koji se sastoji od dvije velike sobe, kuhinje, ostave i hodnika, ne nalazi kupaonica ni zaseban zahod, a u stanu prema Vinkovačkoj cesti nalazi se zahod. U samom uglu zgrade, s ulazom iz dvorišta smješten je jedan zahod, kojim se koristila gostioničareva obitelj, ali i gosti gostionice. Usred dvorišta nalazio se i bunar.

Projekt uglovnice pod nazivom “Gradnja stanova za tvornicu pokućstva i oruđa gosp. Josipa Povischila tvorničara u Osijeku” potpisao je investitor Josip Povischil te osječki zidarski majstor Martin Mimohodek. Nacrt nije datiran, no sudeći prema žigovima i urudžbenim brojevima Građevnog ureda Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, nastao je 1906. godine i čuva se u privatnom vlasništvu obitelji čiji su članovi radili u Povischilovoj tvornici još prije Drugog svjetskog rata, a i poslije.

Ukupna širina kuće prema Jadranskoj ulici je 28, a prema Vinkovačkoj cesti 13 metara, dok je sami ugao kuće širok dva i pol metra. Majstor Martin Mimohodek u Osijeku je sagradio nekoliko kuća od kojih je najraskošnija secesijska uglovna prizemna kuća Gall, sagrađena na uglu Kačićeve i Kašićeve ulice. Josip Povischil bio je vlasnik jedne od najvećih tvornica namještaja u zemlji, ali i na području Austro-Ugarske Monarhije. U Osijeku je dao sagraditi i više najamnih kuća u stilu secesije, a unatoč velikom kapitalu, nije stanovao u nekakvoj raskošnoj vili, nego u jednom od stanova jedne od svojih najamnih kuća. Dom obitelji Povischil bio je na prvom katu kuće Povischil u Europskoj aveniji, a kuću je projektirao osječki graditelj Ante Slaviček. Josip Povischil u Osijek se doselio iz Subotice, zaposlio se kod tvorničara namještaja Rudolfa Kaisera starijeg te oženio njegovom kćerkom Marijom Kaiser, s kojom je imao dva sina, Rudolfa i Josipa. Josip je poginuo na bojištu početkom Prvog svjetskog rata, a Rudolf je naslijedio tvornicu nakon očeve smrti 24. lipnja 1938. Obiteljska grobnica Povischilovih nalazi se na gornjogradskom, Aninom groblju, a nerealizirano idejno rješenje za njihovu obiteljsku grobnicu potpisao je hrvatski kipar Rudolf Švagel-Lešić.