Ove se godine navršava 240 godina od osnutka najstarijeg sportskog društva u Hrvatskoj, osječkog Građanskog streljačkog društva. Društvo je utemeljeno na inicijativu nekolicine osječkih građana 1784. godine, dvije godine prije nego što su se Tvrđa, Gornji i Donji grad ujedinili u jedinstveni grad Osijek. Društvo je za mjesto svoga druženja odabralo lokaciju na rubu Gradskog vrta, koji je bio središnje mjesto proljetnog i ljetnog okupljanja Osječana, u sklopu čega su se održavale sve važnije gradske svečanosti, a u njemu je za društvena okupljanja, koncerte i plesove te i ugodno druženje bio sagrađen paviljon za ples kao prva samostojeća plesna dvorana u našoj zemlji.

Gradski vrt prostirao se uz zapadnu granicu Novoga grada, a od Gornjega grada odvajao ga je duboki kanal koji i danas postoji kao jedna od rijetkih preostalih autentičnih gradskih međa iz prošlosti. Gradski se vrt prostirao na 42.486 m2 u kojemu se od sredine 18. stoljeća počeo uređivati park pravokutnog oblika s glavnom osi u smjeru sjever - jug. U njemu je 1889. održana velika Gospodarska izložba za koju su sagrađeni brojni izložbeni paviljoni, te veliki glazbeni paviljon u kojemu je redovito svirao, najčešće, orkestar osječke 78. pješačke pukovnije, ali i mnogi drugi.

Između prostora Gradskog vrta i kanala koji je bio granica između Novog i Gornjeg grada započelo je djelovanje Streljačkoga društva, a osobito nakon izgradnje streljane koje je uslijedilo povodom dvadesete obljetnice osnutka Društva. Članovi Streljačkog društva uglavnom su bili slavonski plemići, koji su redom svoje kuće imali i u gradu Osijeku, visoki vojni časnici i najimućniji osječki građani. Među njima svojim se angažmanom u gađanju i bogatom društvenom djelovanju ističu barun Gustav Prandau, grof Teodor Pejačević, grof Gustav Normann von Ehrenfels, grof Esterházy, Josip Čordašić, Dragutin Divald, Franjo Sedlaković, Vjekoslav Hengl i mnogi drugi osječki industrijalci, veleposjednici, trgovci i drugi uglednici. Sezona gađanja započinjala je u proljeće i trajala je sve do jeseni, pri čemu su se, među ostalim, organizirala kraljevska natjecanja, te natjecanja u gađanju organizirana u povodu velikih obljetnica članova Društva. Ova su natjecanja nakon službenog dijela postajala i društveni događaji koji su se slavili i među građanstvom.

Godine 1804. Društvo je za potrebe svoga djelovanja sagradilo samostojeću prizemnu zgradu streljane. Zgrada je sagrađena u stilu klasicizma s glavnim ulazom u dvoranu sa sjeverne strane, a na južnoj se strani nalazio natkriveni drveni trijem iz kojega se obavljalo gađanje. Središnji dio glavnog pročelja, s glavnim ulazom, naglašen je istaknutim rizalitom koji završava trokutastim zabatom unutar čega je bio oslikan grb Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. Iznad vrata nalazila se pravokutna mramorna ploča s natpisom na njemačkom jeziku “Gegrundet 1784/Erbaut 1804/Renovirt 1892” (Osnovano 1784./Sagrađeno 1804./Renovirano 1892.). S lijeve i desne strane rizalita smještena su po tri polukružno zaključena prozora s drvenim kapcima, kakvi su bili i na glavnom ulazu. Prozori na južnoj strani zgrade bili su znatno veći, trokrilni, ali također polukružno zaključeni. Na južni se zid naslanjala natkrivena drvena rezbarena konstrukcija unutar koje su bili smješteni drveni položaji za gađanje s dvokrilnim drvenim kapcima. U unutrašnjosti je bila smještena svečana dvorana u kojoj je donedavno bilo tragova zidnih i stropnih molovanih ukrasa. Zgrada je temeljito rekonstruirana i nadograđena 1892. i 1905. godine, a obnovu i prigradnju izveo je osječki graditelj Wilhelm Carl Hofbauer, koji je i sam bio vrlo aktivan član Streljačkoga društva. U nadograđenom aneksu nalazili su se garderoba i soba za puškara te je proširen drveni trijem. Paviljonu streljane prilazilo se širokim dvoredom divljeg kestena, a pred ulazom u streljački paviljon nalazila se terakotna skulptura dječaka koji se klanja u znak dobrodošlice. Najstarija streljana u Hrvatskoj prestala se koristiti nakon izgradnje nove streljane na Pampasu i do danas je postala ruševina.