Unutar barokne, geometrijski planirane, urbane strukture Tvrđe zbog specifičnih povijesnih okolnosti nastao je i jedan trg trokutastog oblika. Naime, kada su isusovci s Carskom vojskom ušli u netom oslobođeni Osijek, 1687., odmah su zauzeli najveću i najljepšu, Kasim-pašinu, džamiju te ju pretvorili u katoličku crkvu. U njoj su crkvene obrede održavali sve do 1725., kada je džamija srušena, a na njezinu mjestu nastavljena gradnja nove barokne isusovačke crkve sv. Mihovila, koja od ukinuća isusovačkog reda u 18. stoljeću do danas ima status tvrđavske župne crkve.

Rušenjem Kasim-pašine džamije nastala je ispred isusovačke crkve prostrana trokutasta površina, u čije je središte 1750. postavljena kamena barokna skulptura svetog Ivana Nepomuka. Kip je s pripadajućom kamenom ogradom stajao na tom mjestu sve do 1950-ih, kada je srušen, te je u dijelovima smješten u kriptu župne crkve, a na kraju je pohranjen u Zbirku skulptura i natpisa osječkog Muzeja Slavonije.

Sjevernu stranu trga čine tri katnice, od kojih je najveća nekoć bila isusovački samostan, danas Dom narodne tehnike, sagrađen početkom 18. stoljeća. Južnu stranu čine dvije kuće, od kojih je jedna katnica, a druga prizemnica s izrazito visokim krovom. Ta barokna prizemnica ima sedam prozorskih osi i široki kolni ulaz na krajnjem desnom dijelu pročelja. Kolni ulaz ima masivne drvene vratnice, a nekoć su se na njima nalazili metalni reljefi s muškom i ženskom figurom. Na žalost, netko je prije više desetljeća te reljefe otuđio, a kao podsjetnik na njih ostale su samo svijetle konture na vratnicama. Kako bi vratnice i okviri vrata ostali što bolje i što duže očuvani, na svakom se uglu kolnog ulaza nalazi jedan polukružni kameni kolobran. Vrata su naglašena geometrijski oblikovanom štukodekoracijom sa po tri lambrekena, koji se pojavljuju i kao ukrasi nad svim prozorima kuće. Ispod cijele kuće je podrum, a posebnost je kuće izrazito visok krov, kakvih više nema puno u našem gradu. Jednaki kolobrani nalaze se na dvorišnoj strani kolnog ulaza, gdje se prema dvorištu u prizemlju rastvara kolonada lukova, koja se ponavlja i u istočnom, jednokatnom krilu kuće. Iz prizemnog se hodnika, popločenog kvadratnim ciglama, drvenim stubama penje na prvi kat. S obzirom na to da se kuća nalazi u nevelikom uličnom bloku koji je nepravilnog trokutastog oblika, i oblik je parcele ove kuće nepravilan. Zbog toga se u hodniku pojavio trokutasti džep, iskorišten za ostavu, koja ima ulaz s čvrstim kovanim željeznim vratnicama i tri okomita pravokutna otvora s mrežama za prozračivanje. Široki ulaz u podrum kuće je ispod te ostave i zaštićen je dvokrilnim vratnicama. Željezne vratnice montirane na kamene dovratnike ima i staja, smještena u dnu dvorišta, koja ima i mali prozor, također obrubljen kamenim okvirom.

Kao prvi poznati vlasnik kuće u Zemljišnoj knjizi grada Osijeka spominje se Franz Nessing, koji ju je prije točno dvjesto šezdeset godina, 26. svibnja 1763., kupio za 1595 forinti. Nakon njega vlasnici su kuće bili Matija Rebl, Johann Schubert, Josef Steger i na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće Josef Till. Zahvaljujući detaljnom opisu mjera i susjeda saznajemo da je kuća formalno nazivana Grozd i Zlatni grozd. Sredinom 19. stoljeća vlasnik kuće bio je Ignatz Janković, a na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće vlasnica kuće bila je Jelena plemenita Janković. Uoči Drugog svjetskog rata u kući je stanovala obitelj Plećaš.