Unutar reprezentativnog secesijskog niza kuća s predvrtovima na današnjoj Europskoj aveniji stilski odskače jedino kuća Schmidt. Dao ju je sagraditi osječki veleposjednik Franz Carl Schmidt, rođen u Osijeku 1869. Prema zapisima iz Skrižalje podataka o broju zgrada, stanova prostorija i stanova Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iz 1911. godine, saznajemo da je ta jednokatna kuća imala 14 soba, dvije kupaonice, dvije kuhinje i deset nusprostorija unutar dva sedmerosobna stana.

Pročelje je široko 25,5 metara, te se, uz četiri metra širok, bočno smješteni, natkriveni kolni ulaz, kuća proteže na 29,5 metara. Ispred kuće nalazi se predvrt s visokom kovanom ogradom postavljenom na niskom zidanom zidiću. Cijela ograda i goleme kovane vratnice kolnog ulaza protežu se između tri visoka zidana stupa koja su nekoć bila od fasadne cigle s dugim okomitim kamenim aplikacijama. U kuću se ulazilo bočno iz natkrivenog kolnog ulaza koji je vodio u dubinu dvorišta, u kojemu se i dandanas nalazi sačuvana staja za konje s garažom za fijaker, stanom za fijakerista i prostorom za čuvanje hrane, konjske i fijakerske opreme. Raskošno ukrašena nadstrešnica, duga 12,5 metara, ujedno je baza za prostranu terasu, od 50 kvadrata, na koju se izlazilo iz stana vlasnika kuće, koji se nalazio na prvom katu. Nakon prolaska kroz široke drvene i ostakljene vratnice nalazite se u iznimno velikom holu koji nadvija trokrako stubište s puno svjetla. Prilazne stube koje vode prema prvoj razini visokog prizemlja flankirane su raskošno oblikovanim kovanim plinskim svjetiljkama, a nad ulazom svih vratnica u stanove nalaze se historicistički oblikovane drvene supraporte, kojima se dodatno naglašava ulaze.

Duž ulice nižu se četiri prostorije nejednakih veličina. Prva, koja ujedno ima i dodatni zaseban ulaz iz hola, bila je soba za poslovni ured, a mogla je služiti i za goste. Sljedeći u nizu, ujedno i najmanja prostorija, bio je salon od, u odnosu prema veličini kuće i stana, skromnih 27 kvadrata. Iz salona se moglo prijeći u 50 kvadrata veliku blagovaonicu, te iz blagovaonice u veliku sobu, koja je nadalje bila povezana s glavnom spavaćom sobom i dugim hodnikom iz kojega se ulazilo u dječju sobu, kupaonicu i zahod. Iz prostranog je predsoblja zaseban hodnik vodio u gospodarski dio stana, koji se sastojao od kuhinje, smočnice, dva zahoda i djevojačke sobe, a na kraju toga hodnika bila su vrata koja su vodila na pomoćno stubište koje je povezivalo sve kućne etaže od podruma do tavana i služilo je posluzi za transport ogrjeva i namirnica kako se ne bi prljao glavni ulaz u kuću i stan. Kuća se u dubinu placa spavaćim traktom protezala 22, a gospodarskim traktom 32 metra. Raskošno oblikovano pročelje nosi odlike neobaroka.

Kuća je sagrađena 1905., kada se vlasniku Franzu Carlu Schmidtu i njegovoj supruzi Mariji, rođenoj Vukičević, rodila kći Olga. Sina Josipa dobili su 1902. Nakon Schmidtovih vlasnik kuće u razdoblju nakon završetka Prvog svjetskog rata postao je osječki veleposjednik Robert Korsky, rođen u Osijeku 1871. godine kao Robert Kästenbaum. Za njegove je potrebe 1924. osječki arhitekt Vladoje Aksmanović projektirao decentnu prigradnju dodatne kupaonice i zahoda kako bi kuća bila funkcionalnija za moderan način života. Zanimljivo je da se 1924. kao mjesto stanovanja Roberta Korskog navodi Jägerova ulica, a na novoj je adresi ubilježen 1929., pri čemu je vidljivo da je na toj adresi zabilježen i njegov sin, student prava, Vladimir Korsky. Uoči Drugog svjetskog rata Robert Korsky stanovao je na današnjoj Europskoj aveniji broj 6.