U današnjoj Ulici dr. Kamila Firingera, osječkog odvjetnika i arhivista, 180. Hrvata među dobitnicima priznanja Pravednik među narodima, nalazi se neugledna kuća u kojoj se u prvoj polovini 18. stoljeća nalazila gostionica "Zlatni lav". Danas zasebna kuća koja je još tijekom Drugog svjetskog rata imala prema ulici otvoreni trijem, izvorno je bila integralni dio prizemne kuće koja se proteže do ugla s Ulicom dr. Danice Pinterović.

U najstarijim se zapisima spominje da je riječ o jednoj od turskih kuća, što se s vremenom, sudeći po danas vidljivim ostatcima, ne može potvrditi, jer je kuća s vremenom ili temeljito preuređena ili je na njezinu mjestu sagrađena nova kuća, koja je posljednjih desetljeća pretvorena u ruševinu. Prema poznatim podatcima, kuća je pripadala obitelji Altendorff od čije ju je udovice 10. veljače 1774. kupio Antun Strobl, osječki taracar. Ubrzo nakon Strobla vlasnikom je kuće, 12. kolovoza 1776., postao osječki staklar Josip Hartmann, a četiri je godine kasnije kuću kupio, 7. prosinca 1780., Franjo Resch. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće vlasnik kuće bio je Emmanuel Riedl. Zahvaljujući opisima najstarije Zemljišne knjige grada Osijeka iz 18. stoljeća, doznajemo, iz opisa susjedne kuće, da se ova kuća zvala "Zlatni lav". Sudeći po otvorenom trijemu koji se protezao od širokog kolnog ulaza u kuću do kuće u kojoj je djelovala slavna osječka Crtačka škola, može se zaključiti da je gostionica imala natkrivenu terasu i ulaz prema ulici. Ulični je trijem počivao na trima gredama koje su nosile gredu na kojoj počiva krov. U lijevom dijelu trijema bio je za dvije stube povišeni plato na čijem je rubu počivala srednja drvena greda, a pod desnog dijela trijema bio je u razini pločnika. S povišenog podesta vodila su dvoja vrata u prostorije koje su svaka imale po jedan veliki prozor. Čvrste drvene vratnice bile su izrađene od drvenih dasaka izvana ukrašene i ojačane romboidno složenim daskama.

Ova se tvrđavska gostionica često spominje u gradskim zapisnicima od 1770. do 1785. godine među ostalim i zbog različitih tužbi. Tako doznajemo da je 16. svibnja 1778. Visoko kraljevsko vijeće iz Beča ispitivalo osječkog građanina, vlasnika gostionice "Goldenen Löwen", Josepha Fruhwirta poznaje li izvjesnu Magdalenu Mayer koja je prije tri godine za njega radila kao sluškinja i koja je u međuvremenu postala majka njegova djeteta. Fruchwirth se branio da ne pozna nikakvu Magdalenu i da je prije tri godine za njega u gostionici radila izvjesna Regina, a da ni o kakvoj trudnoći nema saznanja. Iz dopisa je vidljivo da je tada 22 godišnja Magdalena Mayer bila ispitivana od inkvizicije zbog uroka i smrti djece.

Nakon 1786. godine u gradskim zapisnicima više nema spomena o postojanju gostionice pod ovim nazivom. Ova kuća danas zagrađenog trijema tek letimice podsjeća na izvorno stanje iz davnih vremena.