Zapadna strana Kolodvorske ulice, danas Ulica Stjepana Radića, sastoji se od stilski ujednačenog niza katnica i prizemnica sagrađenih u stilu zrelog historicizma, uglavnom u zadnjem desetljeću 19. stoljeća. Iznimku čini samo nekoliko secesijskih katnica sagrađenih u razdoblju od 1900. do 1903. godine. U jednom od kratkih uličnih nizova, između Školske i Desatičine ulice, nalazi se i historicistička kuća obitelji Plavšić. Kuća je sagrađena 1900. godine prema projektu osječkog graditelja Wilima Carla Hofbauera, koji je bio angažiran i 1911. prilikom preuređenja kuće.

Ruža Plavšić, na koju je naslovljen Hofbauerov projekt, bila je druga supruga Nikole Atanazijeva Plavšića, dugogodišnjeg tajnika Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju, čije je sjedište bilo u Osijeku. Rođen je u Bršadinu 1848., a umro u Osijeku 1. listopada 1912. godine. Nakon smrti supruge Ljudmile pl. Ilkić 14. siječnja 1892., s kojom je imao četvero djece, kao udovac ženi se Ružom Zirner. Očito je ovu kuću 1900. sagradio svojoj drugoj supruzi Ruži na dar. Jedan od Plavšićevih sinova iz prvog braka, Dušan, rođen u Vinkovcima 24. travnja 1875., osobito se istaknuo u promicanju razvoja moderne u Hrvatskoj, a ubrajao se među najistaknutije gospodarstvenike na našem prostoru, baveći se bankarstvom, prometom, industrijom i turizmom. Za razliku od svog oca Nikole, koji je kao tajnik Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju kočio povezivanje Osijeka i Zagreba, Dušan je u svojim poslovnim potezima vodio računa o interesima Hrvatske.

Ova jednokatna historicistička ugrađena kuća ima po dva stana u prizemlju i dva, nešto veća, na prvom katu. Pročelje kuće skladno je simetrično komponirano s dvama plitkim rizalitima na rubovima pročelja koje dodatno naglašavaju ovalno oblikovani balkoni ograđeni izvrsno stilski oblikovanom ogradom od kovanog željeza. Nažalost, zbog oštećenja prilikom velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku, ovalna štuko dekoracija podnožja obaju balkona bila je znatno oštećena te se morala ukloniti zbog sigurnosti prolaznika. Relativno jednostavno pročelje, u cjelini, obiluje mnoštvom štuko ukrasa nad ulaznim vratnicama kuće i nad svim prozorima kata, osim onog nad, preobilno ukrašenim, vratima veže. U unutrašnjosti su očuvane izvorne podne pločice te stubište sa željeznom ogradom. Na pročelju se ističe veliki natpis: “ZADUŽBINA DR. FRANJE GOTTSCHALKA I NJEGOVIH GOSPODJA/KAROLINE I MARIJE”, koji nam govori da je kuća kasnije postala vlasništvo osječkog liječnika dr. Franje Gottschalka.

Franjo Gottschalk rođen je u Osijeku 1847., gdje je i umro 9. ožujka 1929. godine. Kao sin tvrđavskog rukavičara prvo je završio učiteljsku školu, a zatim je studirao medicinu na Sveučilištu u Beču. Nakon završetka studija službovao je kao liječnik u K. Ratnoj mornarici, a nakon umirovljenja 1883., vratio se u Osijek gdje otvara privatnu liječničku ordinaciju. Kasnije je postavljen za gradskog fizika nadležnog za Gornji grad. Bio je veliki dobrotvor i podupiratelj kulturnih ustanova, osobito kazališta. S obzirom na to da s obje svoje supruge nije imao djece, svu je svoju imovinu oporučno darovao u dobrotvorne svrhe, utemeljivši Zakladu čije ime stoji istaknuto na ovoj kući. Novac ove zaklade bio je namijenjen skrbi za uboge sugrađane, pa je većina sredstava iskorištena za proširenje osječke Gradske ubožnice u Novom gradu.

GOTTSCHALK ANGAŽIRAN OKO HNK OSIJEK

Dr. Franjo Gottschalk bio je vrlo angažiran i prilikom osnutka Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, kao drugog našeg nacionalnog kazališta. Bio je odbornik prilikom osnutka Hrvatskog kazališnog društva utemeljenog 6. srpnja 1907. godine, a već na sljedećoj sjednici, održanoj 12. srpnja 1907., izabran je za društvenog predsjednika. Prvu je kazališnu predstavu novoosnovano osječko kazalište održalo u Varaždinu te u Karlovcu, jer je zgrada osječkog kazališta u tom trenutku još bila u zakupu novosadskog kazališta, a prilikom povratka glumaca s turneje u Osijek, 4. prosinca1907., priređen im je na glavnom osječkom kolodvoru svečani doček uz prigodni govor dr. Franje Gottschalka, koji je i osobno u Varaždinu nazočio prvoj izvedbi ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.