Unutar barokne povijesne jezgre Tvrđe nalazi se stotinjak kuća među kojima su mnoge tijekom vremena učestalo mijenjale svoju namjenu. Jedna od takvih kuća je i uglovna jednokatnica u Kuhačevoj ulici u kojoj se danas nalazi Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Osijeku.

Na mjestu današnje zgrade u 18. stoljeću stajale su dvije kuće. Kuću je prema podatcima iz najstarije zemljišne knjige Grada Osijeka od nasljednika Rodta kupio satnik Leopold Übl, koji je kupio i susjednu pekarnicu od Andrije Schnellera te ih je porušio i dao podignuti od temelja. Prema starim izmjerama dužina obiju Üblovih kuća iznosila je prema današnjoj Ulici dr. Danice Pinterović 14 hvati i 8 cola, a prema Kuhačevoj ulici, do Vojnog konačišta, 8 hvati i 3 stope. Kućni zid na staji, na južnoj strani kuće, bio je zajednički sa susjedom Tenzijanom. Kuću je ženidbom stekao Konrad Zeitler, te poslije, 1761., Albert Zeitler. Nakon Zeitlera vlasnicima kuće postali su Johann Georg Kiesser, zatim Josef Hartmann, te na kraj Franz Follert. Follert je bio vlasnikom zgrade i u razdoblju od 1798. do 1809. godine. Prema podatcima iz 1863. godine vlasnici ovih dviju kuća bili su Mihael Csech i Franz Raith koji se kao vlasnici dviju kuća javljaju i na popisu iz 1874. Krajem 19. stoljeća kao vlasnik kuće naveden je Šandor Raith s adresom Glavna ulica 6, današnja Ulica Franje Kuhača 27. Nakon smrti Aleksandera Raitha, 6. siječnja 1888., njegova udovica Anna Raith, rođena Sedlaković, kuću je iznajmila Slobodnom i kraljevskom gradu Osijeku, koji je nakon pregradnji u zgradu uselio Sirotinjski ured, nakon kojega su se izmjenjivali Građevinski, Obrtni, Stambeni, Trošarinski i Gradski porezni ured, Vojni odsjek i drugi uredi. Nakon iseljenja Gradskog muzeja iz zgrade Pučke škole u Jägerovoj ulici, u kojoj danas djeluje Filozofski fakultet osječkog Sveučilišta, u prizemlju ove zgrade bio je smješten depo Muzeja Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, koji je ovdje bio do preseljenja Muzeja u dvokatnu uglovnicu na Mažuranićevom vijencu 1. Gradski uredi u ovoj su zgradi djelovali i tijekom cijelog razdoblja Nezavisne Države Hrvatske, a nakon savezničkog bombardiranja Osijeka 1944. preseljeni su u Gornji grad u Desatičinu ulicu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata u zgradu je useljena Policija, a od jeseni 1947. cijela je zgrada prepuštena novoosnovanoj ispostavi zagrebačkog Državnog arhiva. U međuvremenu osnovani Osječki Povijesni arhiv zgradu je napustio 1972. nakon čega u zgradu useljava Zavod za zaštitu spomenika kulture koji u zgradi danas djeluje pod novim imenom.

Sudeći prema stilski ujednačenim odlikama pročelja, možemo zaključiti da je kuća sredinom 19. stoljeća doživjela temeljitu preobrazbu i danas nosi vidljive odlike ranog historicizma koji se vidi na štukaturi i drvenim vratnicama kolnog ulaza u kuću. Cokl kuće obložen je pločama ružičastog šikloškog kamena, a takve debele kamene ploče, postavljene na jednakim kamenim konzolama, služe kao balkonski prolaz duž cijeloga kata. Najreprezentativniji ranohistoricistički element na kući su drvene vratnice kolnog ulaza s ostakljenim nadsvjetlima, oberliht, te izvorne ključanice i kvake od lijevanog željeza. Kvake obiju vratnica oblikovane su poput izvijenog tijela dupina i anatomski su izvrsno prilagođene za hvatanje.

Veliku zaslugu za osnutak i ustroj osječkog Konzervatorskog zavoda imala je kustosica Muzeja Slavonije dr. Danica Pinterović koja je 1948. imenovana prvim počasnim konzervatorom u Slavoniji i Baranji.