Na sjevernoj strani Gajevog trga niz je od pet katnica, od kojih su četiri sagrađene u stilu kasnog historicizma, a jedna u stilu secesije. Nakon katnice na uglu Gajevog trga i Neumanove ulice, koja je sagrađena 1895., kao izdvojeni dio Domobranske vojarne, sljedeća po starosti u ovome je nizu kuća Popović.

Kuću je dao sagraditi za potrebe stanovanja svoje obitelji veleposjednik Aleksander Šandor Popović, rođen 1861., u mjestu Ada, u Ugarskoj županiji Bacs-Bodrog. U Osijek se doselio sa suprugom Marijom Popović, rođenom Vujić, i četvero djece - Konstancom, Julkom, Jelom i Dušanom 1894. godine. U Osijeku su im se rodila još dva sina - Stevan 1896., i Milivoj, 1898. godine. U obitelji se i danas prenosi informacija da je Šandor, na inzistiranje supruge, naručio kuću identičnu onoj u kojoj su živjeli u Ugarskoj, samo da je umjesto prizemnice u Osijeku sagrađena katnica.

Projekt za gradnju kuće Popović u travnju 1896. potpisuje osječki graditelj Franz Wybiral, a već sljedeći mjesec, 4. svibnja, od strane Građevnog ureda Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka odobrena je gradnja prema priloženom nacrtu. Sudeći prema saznanjima o gradnji kuća u ono vrijeme, za pretpostaviti je da je i ova kuća sagrađena u roku od pola godine. Pročelje kuće elegantno je komponirano i oblikovano u prizemlju naizmjeničnim nizanjem glatkih i rustičnih traka, s naglašenim štuko dekoracijama oko prozora, dok je zidni plašt prvog kata ispunjen klinker pločicama između prozora, a sami su prozori naglašenih trokutastih zabata sa štuko reljefima stiliziranog sunca.

Kolni ulaz u kuću smješten je na krajnjem desnom dijelu kuće, i iz njega se ulazi preko nekoliko stuba u visokoprizemni stan te dvokrakim stubištem na kat, čijom se cijelom površinom prostire šesterosobni stan vlasnika s dva zasebna ulaza. Stubišni prostor još uvijek ima, većim dijelom, sačuvane oslike iz razdoblja historicizma i secesije, a nekoć je oslikan bio i cijeli strop haustora, kao i nekoliko stropova i zidova u više reprezentativnih soba. Stan vlasnika na prvom katu sastoji se od četiri velike sobe okrenute ulici te dvije sobe okrenute dvorištu. Iz širokog dugog hodnika koji stan dijeli na reprezentativni i gospodarski intimni dio, ulazi se u zaseban, golemom ostakljenom stijenom s ostakljenim vratnicama, hodnik koji povezuje kuhinju, smočnicu, kupaonicu, zahod i ostavu, a osvijetljen je velikim trokrilnim prozorom. U svakoj se sobi i danas nalaze originalne kaljeve peći raznih veličina koje su nastale u znamenitoj tvornici Zsolnay, u Pécu te se prema veličini i raskoši oblikovanja peći može lako prepoznati kojoj je funkciji služila koja soba.

Kuća Popović jedna je od rijetkih osječkih kuća u središtu grada čiji su vlasnici potomci izvornih vlasnika kuće. Zahvaljujući tome, u unutrašnjosti se čuvaju brojni obiteljski portreti koji su nastali od sredine 19. do sredine 20. stoljeća te sjajni primjerci namještaja od razdoblja historicizma do art dékoa. Posebno je zanimljivo i vrijedno to što je u kuhinji ostao sačuvan zidani, keramičkim pločicama obložen štednjak s izvornim željeznim vratašcima od ložišta i pepelnika, do vratašaca dviju pećnica i bojlera s lijevkom za usipavanje hladne i pipkom za ispuštanje tople vode. Kuhinje prizemnog stana i stana na katu povezane su s dvorištem i tavanom pomoću dograđenog spiralnog stubišta koje dvorišnom pročelju daje bajkovit izgled. Prema evidenciji iz 1911., kuća Popović imala je, u sklopu po jednog peterosobnog i šesterosobnog stana, 11 soba, dvije kupaonice, dvije kuhinje i sedam nusprostorija te u dvorištu dvije staje.

GRAĐEVNI PODUZETNIK FRANZ WYBIRAL

Kuću Popović projektirao je i gradio osječki građevni poduzetnik Franz Wybiral, koji je rođen 1860., u Osijeku, gdje je i umro u 52 godini, prije sto deset godina, 22. rujna 1912. godine. Bio je graditelj mnogih osječkih zgrada u razdoblju kasnog historicizma i secesije. Stanovao je, i imao svoju građevnu poslovnicu i tvornicu cementne robe u Vinkovačkoj ulici broj 5. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na gornjogradskom Aninom groblju.