Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kuća Reisner: Obiteljski dom utemeljitelja Tvornice žigica
Datum objave: 26. rujna, 2022.

Na uglu glavnog osječkog trga i Županijske ulice stoji jednokatna ranohistoricistička uglovnica obitelji Reisner. Kuću je dao sagraditi utemeljitelj i vlasnik osječke Tvornice žigica Emerik Reisner, čija je obitelj u njoj i stanovala. Na najstarijoj fotografiji grada Osijeka iz 1862. na mjestu današnje kuće Reisner i cijeloga uličnoga niza nasuprot klasicističkoj palači Virovitičke županije, čije je sjedište bilo u Osijeku, vidi se urbanistički nedefiniran, neosmišljen i zapušten prazan prostor.



Reisnerova je kuća sagrađena 1867. godine prema projektu osječkog graditelja Aloisa Flambacha, koji je sagradio većinu ranohistoricističkih katnica u središtu Gornjega grada. Najstariju je fotografiju na kojoj se vidi ova Reisnerova kuća snimio jedan od prvih osječkih fotografa, Georg Knittel, ubrzo nakon izgradnje, a sljedeća je poznata fotografija na kojoj se vidi dio pročelja snimljena 1877. kamerom osječkog fotografa Juliusa Exnera koji je kao fotograf u Osijeku djelovao vrlo kratko, od studenoga 1876. do rujna 1878.


Gradnjom ove stambeno-poslovne jednokatnice zaključena je jugoistočna strana glavnog gornjogradskog trga. Ugao je kuće naglašen erkerom koji se pojavljuje na još dvjema osječkim kućama iz toga vremena. Na prvom su katu projektirana tri velika stana, a u prizemlju pet dućana različite veličine. S vremenom se pregradnjama mijenjao broj i veličina dućana i stambenih prostora. Godine 1911. kuća Reisner bila je upisana kao vlasništvo prvorođenog sina Emerika i Marie Reisner, rođene Mergenthaler, Adama Reisnera, koji je rođen u Osijeku 1855. godine. Kuća je1911. imala sedam dućana, 14 soba, tri kuhinje i 19 nusprostorija, raspoređeno u sklopu pet jednosobnih, jednog četverosobnog i jednog peterosobnog stana, a u njoj je stanovalo samo pet ljudi. Vjerojatno je u najvećem stanu u vrijeme ovog popisa među pet stanara bila i vlasnikova majka Maria pl. Reisner, rođena Mergenthaler, koja je umrla 1917. godine. Vlasnik ove kuće u Osijeku je 1856. utemeljio Tvornicu žigica, koju je kasnije naslijedio njegov najstariji sin Adam, a nakon njega vlasništvo tvornice prešlo je na Gustava Reisnera, najstarijeg Adamova sina i unuka osnivača Emerika Reisnera. Zanimljivo je da su se Reisnerovi, donjogradski Osječani, ženili Osječankama i da su im sva djeca rođena u Osijeku, osim prvorođene Marijine i Emerikove kćeri Adele, koja je rođena u Novom Sadu. Bilo bi zanimljivo saznati je li se rođenje prvog djeteta odvilo na nekom proputovanju ili su se Reisnerovi u tom trenutku nalazili u Novom Sadu na nekom poslovnom zadatku.

Godine 1909. Reisnerovi tvornicu pretvaraju u dioničko društvo, čime su znatno povećali kapital. Godine 1923. Reisnerovi su imali 58.000 dionica svoje vrlo uspješne tvornice, 50.000 dionica bilo je u rukama grupe "Solo" iz Praga i Beča, 10.000 dionica bilo je u vlasništvu uprave državnog monopola, a 30.125 dionica u posjedu domaćih malih dioničara. Tvornica je u počecima dnevno proizvodila 500 kutija žigica, a 1914. proizvodili su milijun i dvjesto dvadeset tisuća omota po sto kutija. Tvornička su postrojenja bila opremljena najmodernijim njemačkim, austrijskim i švedskim strojevima. Tvornica je neposredno nakon Prvog svjetskog rata imala 280 stalno zaposlenih radnika te 18 činovnika i namještenika.

 

ODUŽILI SE IMENOVANJEM ULICE


Osječani su se osnivačima i vlasnicima tvornice, koji su gotovo stoljeće i pol kvalitetnim šibicama ime Osijeka pronosili diljem svijeta, odužili imenovanjem ulice u kojoj je tvornica osnovana1856. i zatvorena 2003. - Ulice Adama Reisnera. Nažalost, arhitektonski slojevit kompleks jedne od najstarijih (i Osječanima možda najmarkantnijih asocijacija na slavnu industrijsku prošlost) osječkih tvornica već dva puna desetljeća nemilosrdno propada u širem središtu grada. Nedaleko od danas otužnog i djelomice urušenog industrijskog kompleksa počivaju i posmrtni ostaci osnivača i vlasnika šibicare. Reisnerovi su pokopani u reprezentativnoj obiteljskoj grobnici na gornjogradskom Aninu groblju koja je, srećom već desetljećima, na popisu zaštićenih povijesnih grobnica grada Osijeka.