Na današnji dan, prije točno 110 godina, u novosagrađenoj zgradi kina Urania održana je prva kinoprojekcija. Prvi film projiciran u Uraniji, jednom od najmodernijih kinematografa u Austro-Ugarskoj Monarhiji, zvao se “Mali Karlo kao gentleman”, a nakon njegove projekcije slijedili su filmovi “Smrtni skok” i “Njegova punica”.

Ovaj sjajan kulturno-povijesni podatak dugujemo nevelikom plakatu otisnutom na tankom listu papira, u osječkoj tiskari Julija Pfeifera, a koji se čuva u Zbirci plakata Muzeja Slavonije u Osijeku. Na njemu je u gornjem dijelu rukom zapisano: “I. raspored gor. Gradskog Urania i Kina./Prva predstava bila je 19. rujna 1912.” U osječkim novinama “Narodna obrana” bio je opširno opisan vanjski i unutrašnji izgled kinematografa, a bili su navedeni i svi izvođači pojedinih vrsta radova. Iz novinskog teksta doznajemo da su nacrti i umjetnička izvedba kinematografa djelo talentiranog osječkog arhitekta Viktora Axmanna, da je stolarske radove izvela poznata osječka tvornica namještaja i stolarije Rudolf Kaiser, bravarske Franjo Farkaš, limarske Miroslav Eblinger, ličilačke i soboslikarske Izidor Schrettner, a staklarske Stefan Heim, svi iz Osijeka. Izvedba centralnog grijanja bila je, također patriotski, dodijeljena osječkoj plinari. Parketi su bili nabavljeni u zagrebačkoj tvornici parketa, fajansa za opločenje od Armina Schreinera u Zagrebu, a mozaik od Ivana Marinkovića, također u Zagrebu. Stolci su nabavljeni kod samoborske tvrtke Falzzari, a električni uređaji kupljeni su od tvrtke Payer i drug, iz Karlovca. Gledalište kina bilo je obojeno pompejanskom crvenom bojom, dok je općenito unutrašnjošću kina dominirala zagasito crvena i modra boja, te bijela, a mjestimično je bila upotrijebljena i zlatna boja. Platno za projekcije filmova bilo je visoko sedam, a široko pet metara. Komora za projekcije bila je, zbog iznimno velike opasnosti od požara, izvedena od armiranog betona. Zgrada je crpila električnu energiju iz vlastitog agregata, dok je grijanje bilo na plin. Zgrada je imala ugrađenu tada najmoderniju ventilaciju koja je tlakom zraka neprekidno dovodila u dvoranu svježi zrak bez propuha.

Kopanje zemlje za temelje kina započelo je 1. ožujka 1912. godine, kamen temeljac postavljen je 15. ožujka 1912. godine, a prva kinoprojekcija održana je 19. rujna iste godine. Kino je sagrađeno za točno pola godine, i dandanas, nakon 110 godina postojanja, služi svojoj izvornoj svrsi - projekciji filmova. Arhitekt Viktor Axmann projekte i fotografije netom sagrađenog osječkog kina Urania ubrzo je nakon otvorenja, 19. rujna 1912., poslao u Beč na Prvu internacionalnu kino izložbu za što je dobio prigodnu secesijski oblikovanu diplomu i pripadajuću joj medalju. Oba ova predmeta koja svjedoče o Axmanovom sudjelovanju na velikoj izložbi s projektom i realizacijom kina Urania čuvaju se u Muzeju Slavonije, kao i cjelokupna ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost, koja je kino, osim za zabavu i edukaciju građanstva, gradila i za potrebe svojih ritualnih radova.

Dva dana nakon prve projekcije “Narodna obrana” donosi sljedeći osvrt na novootvoreno kino: “Urania kino u gornjem gradu otpočelo je u četvrtak, 19. rujna kako javismo, svojim predstavama. uvedeno je i u Osijeku, kao što u drugim gradovima, da prikazbe traju in continuo od 6 sati poslije podne do 10 navečer, te iza svake slike mogu gledaoci unići. Nakon druge predstave možemo reći da su slike vrlo jasne i čiste, da nema titranja, kako je običajeno kao loših kinematografa. Dvorana je vrlo udobna, a posebna ciganska glazba zabavlja općinstvo dobrom muzikom...”

Nadalje su u kinu bila priređivana i popularno-znanstvena predavanja za najšire slojeve građanstva. Animiranje publike za dolazak u kino ostvarivalo se redovitim tiskanjem plakata s rasporedom predstava po danima. U Zbirci plakata Muzeja Slavonije sačuvan je znatan broj plakata svih osječkih kinematografa, a osobito kina Urania od najstarijeg plakata, za projekciju 19.09.1912., do zadnjih tiskanih u nakladi kina, 1930-ih godina, nakon čega uz filmove stižu i filmski plakati njihovih producentskih kuća. Od 1913. do 1918. kino Urania tiskalo je plakate dvojezično, na hrvatskom i njemačkom jeziku, s crtežom zgrade kina prema kojemu, iz svih smjerova, hrle zbigecane osječke gospođe i gospoda zajedno s djecom.