Unutar manje reprezentativnog secesijskog bloka kuća koji se proteže između Gajeva trga, Vukovarske, Gundulićeve i Radićeve ulice sagrađena je 1903. godine jednokatnica Rechnitz. Zahvaljujući gradskim vijestima onodobnih osječkih dnevnih novina, doznajemo da je kuću gradio osječki graditelj Ante Slaviček. Osječke novine “Dan” prvoga listopada 1902. ovako najavljuju izgradnju kuće: “Gradnja kuće. Gosp. Dr. Rechnitz podnesao je po graditelju Slavičeku nacrt za gradnju dvokatnice na Žitnom trgu, koja će se odmah početi graditi.”

Ova se kuća gradila usporedno sa susjednom kućom Friml koju je također gradio Ante Slaviček. Naručitelj kuće bio je osječki liječnik dr. Emil Rechnitz sa suprugom Elzom. Dr. Emil Rechnitz rođen je 7. travnja 1873. u Budapestu, a umro je 2. siječnja 1939. u Osijeku. Oženio se slikaricom Elzom Bach, rođenom 28. svibnja 1876. u Wroclawu. U braku im se 23. veljače 1898. u Osijeku rodila kći Hermina Rechnitz. Hermina Rechnitz, koja se 30. svibnja 1918. u Dardi civilno udala za Švicarca Eduarda Moreta, opredijelila se za liječničko zanimanje. Studij medicine započela je usred Prvog svjetskog rata u Beču 1916., no ubrzo se 1918. udala i prekinula studij, koji je poslije nastavila i 1940. završila u Zagrebu. Nakon završetka studija i stažiranja zaposlila se na internom odjelu osječke bolnice, gdje je radila do 1947., a zatim se specijalizirala za fiziologiju. Od 1953. do umirovljenja 1964. radila je u osječkom Domu narodnog zdravlja. Umrla je 13. siječnja 1977. i pokopana je na osječkom Gornjogradskom (Aninom) groblju.

Secesijska kuća Rechnitz ima 20 soba, četiri kupaonice i pet kuhinja te 14 nusprostorija unutar jednog jednosobnog, dva četverosobna, jednog peterosobnog i jednog šesterosobnog stana. Obitelj Rechnitz stanovala je na katu s desne strane. Zahvaljujući nekolicini sačuvanih starih razglednica grada Osijeka, možemo vidjeti da je naknadno bio dograđen umjetnički atelje za slikaricu Elzu Rechnitz. Rechnitzovi su kao vlasnici kuće bili navedeni u svim osječkim adresarima između dva svjetska rata. Tijekom Drugog svjetskog rata, za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kao Židovka Elza se sklonila u Italiju, a u Osijek se vratila nakon završetka rata, gdje je i umrla 6. siječnja 1946. Godine 1897. doselila se u Osijek, gdje je sljedeće godine rodila kćer Herminu, a već godinu poslije, 1899., upisala se na budimpeštansku Akademiju u klasi profesora slikarstva Adolfa Fényesa, utemeljitelja umjetničke kolonije Szolnok.

Usavršavala se u Münchenu i Parizu, te je često boravila na umjetničkoj koloniji u Szolnoku. Elza Rechnitz slikala je mrtve prirode, pejzaže i portrete, a mnoga njezina djela krase domove starijih Osječana, ali su i u fundusima osječkih muzejskih ustanova. Često je izlagala na izložbama u Osijeku te Budapestu i Zagrebu. Prvu je samostalnu izložbu imala u Osijeku 1906. godine. Osim Elze Rechnitz, u Osijeku je u razdoblju između dva svjetska rata aktivno djelovala još jedna slikarica, Osječanka Hella Reymann.

Elza Rechnitz prvi je put izložila slike 1906. godine

U osječkim je novinama ostao zabilježen osvrt na prvu samostalnu izložbu Elze Rechnitz. Iz novina saznajemo da se izložba održala u rujnu, u trgovini pokućstva Rudolfa Kaisera u Kapucinskoj ulici. Novine nadalje, prema Otu Švajceru, iznose: “Bilo je tu portreta, kopija i skica, među njima jedna kopija po Fr. Halsu. Kod portreta je osim velike sličnosti s dotičnom osobom efektna obrada boje, laki potez kista i isticanje karaktera ono što slici daje život”, kaže za njih komentator Die Drau od 11. rujna 1906. Još navodi izvjestitelj da je Elza Rechnitz studirala slikarstvo kod Skultetzkyja, zatim kod Fenyesa u Budimpešti i Hermanna u Münchenu. Elza Rechnitz izložila je, također u trgovini Rudolfa Kaisera veći broj slika i 1915. godine. Oto Švajcer zaključuje da odlaskom Dimitrija Markovića prestaje starija generacija slikara rođenih u Osijeku ili onih koji su se ovdje udomaćili, te ističe Elzu Rechnitz i Gvida Jenyja kao umjetnike kojima nastupa nova generacija likovnog stvaralaštva u Osijeku.