Kuća Friml: Secesijsko zdanje u kojem su knjige i glazba bile bitne
Datum objave: 23. svibnja, 2022.
Osječani su ponosni na svoje secesijsko nasljeđe u arhitekturi, pri čemu se
reprezentativni secesijski niz kuća u Europskoj aveniji ističe kao najljepši
ulični niz u našoj zemlji. Malo je tko od nas svjestan da se nedaleko od, u
javnosti, osviještenog reprezentativnog niza nalazi još jedan cijeli secesijski
blok manje reprezentativnih prizemnih i jednokatnih kuća.
Riječ je o nepravilnom uličnom bloku koji zatvara južnu stranu Gajeva
trga te se Vukovarskom ulicom proteže do Stepinčeve, zatim zakreće u Gundulićevu
i završava u Radićevoj ulici. U ovome je manje poznatom nizu sagrađeno dvanaest
secesijskih kuća i još nekoliko s naznakama secesijskog stila, a ima i jedna
historicistička katnica te dvije dvokatnice u stilu art dekoa. Na samom
sjeverozapadnom dijelu bloka sagrađena je najstarija osječka secesijska zgrada,
Židovska pučka škola, koju je 1900. projektirao osječki graditelj Wilim Carl
Hofbauer, koji se u Osijek pred kraj 19. stoljeća doselio iz Beča.
Najreprezentativnija kuća na južnom obodu Gajeva trga svakako je kuća obitelji
Friml, koja je u Osijeku sagradila nekoliko kuća. Tu je kuću, Gajev trg 8,
projektirao i sagradio osječki graditelj Anton Slaviček, koji se u Osijek
doselio iz Češke. Prema izvješćima osječkih onodobnih dnevnih novina kuća je
sagrađena 1903. godine.
Jednokatna ugrađena stambena kuća sa po dva komforna stana na svakoj etaži
ima tlocrt u obliku slova "U", s dvama gospodarskim krilima u kojima se nalaze
ekonomski dijelovi stambenog prostora, kuhinje, djevojačke sobe, smočnice,
ostave, kupaonice. Prema ulici se nalaze po dvije prostrane sobe od kojih je
jedna bila spavaća, druga salon, a blagovaonica je bila okrenuta dvorištu i
nastavljala se na kuhinju. Ante Slaviček posebnu je pozornost poklonio obradi
pročelja. Pročelje u širini devet prozorskih osi, po četiri sa svake strane
uskog ulaznog hodnika, rastvoreno je dvokrilnim prozorima s velikim poprečno
postavljenim "oberlihtima" čiji su mehanizmi usklađeni tako da se prilikom
otvaranja "oberlihta" vanjski otvara prema dolje, a unutrašnji se, poveznim
mehanizmom, automatski otvara prema gore. Na taj je način omogućeno nesmetano
prozračivanje prostorija, pri čemu je znatno onemogućeno prodiranje kiše i
drugih oborina u unutrašnjost stana. Izvorno ovi, "dupli", prozori nisu imali
rolete ni vanjske drvene žaluzine, no, s obzirom na to da je glavno pročelje
kuće okrenuto prema sjeveru, ulazak sunca tijekom dana bio je kratko ujutro i
kasno popodne, kada sunce više nema najveći intenzitet. Po dvije bočne prozorske
osi nalaze se u ravnini glavne zidne plohe pročelja, a središnji ulaz i po dvije
prozorske osi protežu se unutar plitko istaknutog rizalita, koji je naglašen i
znatno bogatijom štukaturnom u nekoliko zona pročelja od prizemlja do atike
kuće. Čitavom širinom rizalita nad kućom se nadvija trokutasto komponirana
atika, čiji središnji trokutasti zabat znatno nadvisuje zonu pročelja i završava
kovanim vjetrokazom koji ima i funkciju gromobrana. Taj središnji istak s
ovalnim prozorom prema ulici flankiraju dva krokodila reljefno izvedena od
betona s podvijenim repovima i uzdignutim glavama koje pridržavaju stupiće
zabata.
Cijela je kompozicija natkrivena limenim opšavom zahvaljujući kojemu
je ovaj neobičan reljef ostao sačuvan gotovo 120 godina. Članovi obitelji Friml
bili su kompozitor Valerian Friml, koji je skladao posmrtnu koračnicu za pokop
biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a Oskar Friml Antunović bio je veliki osječki
kolekcionar i bibliofil. Oskar je 1909., naručivši prekrasan secesijski oslikan
pano s fotografijama kod, netom u Osijek iz Sombora doseljenog, fotografa Luje
Varnaija, svečano obilježio stotu godišnjicu proglašenja Osijeka slobodnim i
kraljevskim gradom.
ZSOLNAYEVA ALEGORIJA SLOBODE
Središnji dio pročelja nad ulaznom vežom, u zoni prvoga kata, zauzima
reprezentativna secesijska slika izvedena od keramičkih pločica. Pločice su
proizvedene u tvornici keramike Zsolnay u Pečuhu, s kojom je ovaj osječki
graditelj vrlo često surađivao. Središnji motiv kompozicije je alegorija
Slobode, ženski lik s uzdignutom desnom rukom u kojoj se nalazi zapaljena
baklja. Cijela je kompozicija obavijena secesijskim viticama s mjestimičnim
cvjetnim bokorima.