Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kuća Friml: Secesijsko zdanje u kojem su knjige i glazba bile bitne
Datum objave: 23. svibnja, 2022.

Osječani su ponosni na svoje secesijsko nasljeđe u arhitekturi, pri čemu se reprezentativni secesijski niz kuća u Europskoj aveniji ističe kao najljepši ulični niz u našoj zemlji. Malo je tko od nas svjestan da se nedaleko od, u javnosti, osviještenog reprezentativnog niza nalazi još jedan cijeli secesijski blok manje reprezentativnih prizemnih i jednokatnih kuća.



Riječ je o nepravilnom uličnom bloku koji zatvara južnu stranu Gajeva trga te se Vukovarskom ulicom proteže do Stepinčeve, zatim zakreće u Gundulićevu i završava u Radićevoj ulici. U ovome je manje poznatom nizu sagrađeno dvanaest secesijskih kuća i još nekoliko s naznakama secesijskog stila, a ima i jedna historicistička katnica te dvije dvokatnice u stilu art dekoa. Na samom sjeverozapadnom dijelu bloka sagrađena je najstarija osječka secesijska zgrada, Židovska pučka škola, koju je 1900. projektirao osječki graditelj Wilim Carl Hofbauer, koji se u Osijek pred kraj 19. stoljeća doselio iz Beča. Najreprezentativnija kuća na južnom obodu Gajeva trga svakako je kuća obitelji Friml, koja je u Osijeku sagradila nekoliko kuća. Tu je kuću, Gajev trg 8, projektirao i sagradio osječki graditelj Anton Slaviček, koji se u Osijek doselio iz Češke. Prema izvješćima osječkih onodobnih dnevnih novina kuća je sagrađena 1903. godine.

Jednokatna ugrađena stambena kuća sa po dva komforna stana na svakoj etaži ima tlocrt u obliku slova "U", s dvama gospodarskim krilima u kojima se nalaze ekonomski dijelovi stambenog prostora, kuhinje, djevojačke sobe, smočnice, ostave, kupaonice. Prema ulici se nalaze po dvije prostrane sobe od kojih je jedna bila spavaća, druga salon, a blagovaonica je bila okrenuta dvorištu i nastavljala se na kuhinju. Ante Slaviček posebnu je pozornost poklonio obradi pročelja. Pročelje u širini devet prozorskih osi, po četiri sa svake strane uskog ulaznog hodnika, rastvoreno je dvokrilnim prozorima s velikim poprečno postavljenim "oberlihtima" čiji su mehanizmi usklađeni tako da se prilikom otvaranja "oberlihta" vanjski otvara prema dolje, a unutrašnji se, poveznim mehanizmom, automatski otvara prema gore. Na taj je način omogućeno nesmetano prozračivanje prostorija, pri čemu je znatno onemogućeno prodiranje kiše i drugih oborina u unutrašnjost stana. Izvorno ovi, "dupli", prozori nisu imali rolete ni vanjske drvene žaluzine, no, s obzirom na to da je glavno pročelje kuće okrenuto prema sjeveru, ulazak sunca tijekom dana bio je kratko ujutro i kasno popodne, kada sunce više nema najveći intenzitet. Po dvije bočne prozorske osi nalaze se u ravnini glavne zidne plohe pročelja, a središnji ulaz i po dvije prozorske osi protežu se unutar plitko istaknutog rizalita, koji je naglašen i znatno bogatijom štukaturnom u nekoliko zona pročelja od prizemlja do atike kuće. Čitavom širinom rizalita nad kućom se nadvija trokutasto komponirana atika, čiji središnji trokutasti zabat znatno nadvisuje zonu pročelja i završava kovanim vjetrokazom koji ima i funkciju gromobrana. Taj središnji istak s ovalnim prozorom prema ulici flankiraju dva krokodila reljefno izvedena od betona s podvijenim repovima i uzdignutim glavama koje pridržavaju stupiće zabata.



Cijela je kompozicija natkrivena limenim opšavom zahvaljujući kojemu je ovaj neobičan reljef ostao sačuvan gotovo 120 godina. Članovi obitelji Friml bili su kompozitor Valerian Friml, koji je skladao posmrtnu koračnicu za pokop biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a Oskar Friml Antunović bio je veliki osječki kolekcionar i bibliofil. Oskar je 1909., naručivši prekrasan secesijski oslikan pano s fotografijama kod, netom u Osijek iz Sombora doseljenog, fotografa Luje Varnaija, svečano obilježio stotu godišnjicu proglašenja Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom.

 

ZSOLNAYEVA ALEGORIJA SLOBODE


Središnji dio pročelja nad ulaznom vežom, u zoni prvoga kata, zauzima reprezentativna secesijska slika izvedena od keramičkih pločica. Pločice su proizvedene u tvornici keramike Zsolnay u Pečuhu, s kojom je ovaj osječki graditelj vrlo često surađivao. Središnji motiv kompozicije je alegorija Slobode, ženski lik s uzdignutom desnom rukom u kojoj se nalazi zapaljena baklja. Cijela je kompozicija obavijena secesijskim viticama s mjestimičnim cvjetnim bokorima.