Osijek je grad koji se ponosi svojim multietničkim i multureligijskim sastavom stanovništva. Nastao prvobitno kao vojna utvrda uspostavljena za kontrolu granice Rimskog Carstva na strateški značajnom mjestu, povoljnom položaju za prelazak rijeke Drave, postupno je prerastao u vrlo značajan antički grad Mursu, kojemu je rimski car Hadrijan 133. godine dodijelio status kolonije. Coloniae Aeliae Mursa nalazila se na području današnjeg osječkog Donjeg grada i njezini su ostatci bili vidljivi sve do kraja 18. stoljeća.

Stanovnici rimske Murse u grad su se doseljavali iz raznih dijelova Rimskog Carstva, a ta tradicija doseljavanja nastavila se i u vrijeme Habsburške i kasnije Austro-Ugarske Monarhije te višekratnim promjenama strukture stanovništva grada tijekom 20. stoljeća. Blagonaklonost prema novim stanovnicima grada i tolerancija prema strancima u gradu Osijeku uglavnom su se sačuvali do danas te je zahvaljujući tome Osijek jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj čiji stanovnici nemaju odbojan stav i pogrdan naziv za sugrađane koji ovdje nisu rođeni i nemaju višegeneracijski lokalni "pedigrȇ". Tako je bilo u vrijeme osnutka antičkoga grada, a tako je, izuzmemo li rijetke ekstremne primitivne ispade pojedinaca i sramotne organizirane progone Židova, Srba, Roma, komunista, slobodnih zidara i drugih slobodnomislećih Hrvata koji se nisu slagali s fašističkim režimom u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, u Osijeku ostalo sve do danas.

U antičkim temeljima svoje gotovo dvotisućljetne urbane slojevitosti grad Osijek ima ugrađenu i židovsku kulturu čiji je materijalni trag, ulomak rimske cigle s hebrejskim natpisom s područja Murse, sačuvan u Arheološkom muzeju Osijek. U novijoj prošlosti Židovi su se u Osijeku ponovo počeli intenzivnije naseljavati tijekom prve polovine 19. stoljeća, a broj im se ubrzo toliko povećavao da su do sredine stoljeća u Donjem i Gornjem gradu osnovane zasebne Židovske općine koje su imale i svoja groblja na periferiji tih dviju gradskih četvrti. U Gornjem je gradu 1869. sagrađena monumentalna ranohistoricistička sinagoga, koju su ustaše spalili 1941., a komunisti srušili 1952. godine, dok je donjogradska sinagoga, neznatno oskvrnuta, čitava preživjela Drugi svjetski rat. Donjogradski Židovi svoje su religijske obrede obavljali u građanskoj kući prilagođenoj ritualu. Početkom 20. stoljeća intenzivirali su prikupljanje novca i 1902. godine za samo šest mjeseci sagradili sinagogu po mjeri svoje male zajednice. Sinagogu je projektirao i izgradio osječki graditelj Wilim Carl Hofbauer. Zahvaljujući osječkim dnevnim novinama s početka stoljeća možemo si predočiti, iz prve ruke, završne radove i posvetu hrama u prosincu 1902. godine. Kamen temeljac postavio je veliki župan Virovitičke županije Levin pl. Chavrak Letovanički, a prilikom otvorenja hrama graditelj Hofbauer predao je predstojniku ključeve sinagoge nakon čega je hram otvoren. Ovu je sinagogu Židovska općina Osijek 1978. prodala Kristovoj pentekostnoj Crkvi koja je zgradu uzorno obnovila pri čemu su još sačuvani brojni izvorni detalji.

IZGRADNJU I POSVETU PRATILE NOVINE

Izgradnju i posvetu donjogradske sinagoge pomno su pratile osječke dnevne novine, a osobito tek utemeljena osječka Narodna obrana koja u broju od 20. prosinca izvještava: "Kolaudacija i posvećenje izraelitičke bogomolje u donjem gradu. Pošto se u templu asfaltira pod, a to će potrajati nekoliko dana, predsjedništvo izraelitičke općine posvetit će hram 28. prosinca 1902. u 14,30. Iako je taj tempel malen, ali je ukusan. Nakon posvete bit će svečani komers u svratištu Tačković." Na sam dan posvete iste novine pišu: "Nova dolnjogradska izraelitička bogomolja po cijelom hramu su plinski kandelabri, ukusne su i vrlo lijepe klupe, koje su numerirane. Cijeli hram je popločan kamenom, a oko 'škrinje zavjeta' fini mozaik. … povorka će iz starog hrama duž južne strane trga sve do prijelaza i onda sjevernom stranom kroz Gospodsku ulicu u novom hramu". Osječke novine Dan 13. kolovoza 1902. izvještavaju "da će svečano polaganje kamena temeljca novog izraelitičkog hrama biti u srijedu 20. kolovoza 1902. u 5 sati poslije podne."