Ulica Franje Krežme jedna je od mnogih osječkih ulica koja je planirana, još u razdoblju secesije, kada je slobodni i kraljevski grad Osijek promišljao o rušenju složenog baroknog fortikacijskog sustava zidina Tvrđe. Već je uoči Prvog svjetskog rata na širokom praznom pojasu trebao nastati rušenjem tvrđavskih zidina, bilo je zamišljeno proširenje grada izgradnjom brojnih javnih zgrada, gradske vijećnice, kazališta i sl., te stambenih kuća.

Regulatorna osnova za grad Osijek, kojom je to bilo planirano, nastala je kao nadopuna Građevnoga reda za gradove Osijek, Varaždin i Zemun u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Kao autor osnove potpisan je gradski građevni oficijal Skender Kovačević. Osnovna ideja ovog plana bila je proširenje grada i međusobno povezivanje starih, vrlo udaljenih, gradskih četvrti, pri čemu su isplanirane i neke nove. Regulatorna je osnova prihvaćena i odobrena 1912. kao urbanistički plan budućeg razvoja grada, ali nije ostvarena zbog izbijanja Prvog svjetskog rata. U razdoblju između dva svjetska rata dio tih planiranih prostora izgrađen je uz mnoge izmjene, a pojedine urbanistički vrlo kreativne ideje nisu ostvarene do danas. Današnja Ulica Franje Krežme, koja je u razdoblju socijalizma dobila naziv po partizanskom narodnom heroju Petru Drapšinu, od uspostave suverene Republike Hrvatske ponovo nosi izvorno ime po violinskom virtuozu Franji Krežmi rođenom na glavnom trgu osječke Tvrđe. Planove za izgradnju jednokatne vile sagrađene na istočnoj strani Krežmine ulice potpisala je 1928. osječka graditeljska tvrtka Aksmaro, kojoj je glavnu ulogu imao osječki ovlašteni arhitekt Vladoje Aksmanović. U stručnoj se literaturi ističe da je ova osječka tvrtka ostvarila neke od najboljih i najznačajnijih primjera vila u razdoblju između dva svjetska rata u Osijeku. Među njima istaknuto mjesto zauzima jednokatna vila Nikole Klema.

Vila ima kvadratni tlocrt i vrlo razvedena pročelja, osobito ono okrenuto ulici, uz minimalne dekorativne elemente. Uličnim vrlo bogato razvedenim pročeljem dominira rizalit, pokriven jednostavnom kupolom, koji dominira cijelim uličnim potezom. Ulaz u vilu je s ulične strane, uvučen i natkriven, a pristupa joj se kroz polukružni luk preko niza stuba. Organizacija unutrašnjeg prostora vile pokazuje nam da je naručitelj Nikola Klem, ravnatelj Okružnog ureda za osiguranje radnika u Osijeku, od projektanta zatražio što funkcionalniji raspored za odvijanje intimnog obiteljskog, ali i bogatog društvenog, života. U podrumu su smještene praonica rublja, drvarnica, služinska soba i kuhinja. U visokom prizemlju je malo predvorje s funkcijom vjetrobrana, izrazito veliki hall kojim dominiraju dvokrake stube koje vode u intimni dio vile na prvom katu. Iz halla se desno ulazi u najveću prostoriju, prostranu blagovaonicu, okrenutu prema zapadu i ulici, a ravno u prostoriju za pripremu iz koje se ulazi u kuhinju, mali zahod i odakle se dalje može stubama u podrum. Ove pomoćne prostorije okrenute su dvorištu. Na katu su obiteljske spavaće sobe i kupaonica.

SOCIJALNA SIGURNOST I PRIJE STO GODINA

Naručitelj i vlasnik vile bio je Nikola Klem, ravnatelj Okružnog zavoda za osiguranje radnika u Osijeku. Rođen je u Osijeku 1890. godine kao sin Nikole Klema, osječkog čarapara rođenog u Sarvašu 1868., i Osječanke Terezije Klem, rođene Ameriki. Oženio se 26. travnja 1914. Osječankom Agatom Dostal rođenom 1. svibnja 1897. u Osijeku. Imali su dva sina, Nikolu, rođenog u Osijeku 1918., i Zdenka, rođenog 1921., također u Osijeku. Zgrada Okružnog zavoda za osiguranje radnika u Osijeku, današnji centralni osječki Dom zdravlja bio je građen od 1934., kada je raspisan natječaj, preko 1936., kada je dobivena građevinska dozvola, do 1938., kada je zgrada potpuno sagrađena. Zahvaljujući Zakonu o osiguranju radnika, koji je stupio na snagu 1922., koji je predviđao obvezno osiguranje za slučaj bolesti, nesreće, iznemoglosti, starosti i smrti te je određivao ostvarenje osiguranja u slučaju nezaposlenosti, Osijek je dobio najveću zgradu sagrađenu u stilu moderne arhitekture.