Na sjeveroistočnom uglu križanja nekadašnje Kolodvorske, današnja Ulica Stjepana Radića, i Gundulićeve ulice nalazi se historicistička jednokatna uglovnica u kojoj danas djeluje dio Pravnog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Izvorno je ova zgrada bila sagrađena za potrebe škole, a obrazovnu namjenu, ovaj puta sveučilišnu, ima i dan danas. Projekte prvobitne prizemnice potpisao je 1897. godine ugledni mađarski arhitekt specijaliziran za izgradnju željezničkih kolodvora Ferenc Pfaff.

Isti je arhitekt godinu dana kasnije, 1898., potpisao i projekte za proširenje i nadogradnju osječkog glavnog kolodvora u Gornjem gradu koji je sagrađen 1870. godine. Zgrada glavnog osječkog kolodvora trenutno se temeljito obnavlja pri čemu će mu, uklanjanjem žbuke, biti vraćen i izvorni izgled svih pročelja kojeg je resila crvena fasadna cigla kakva je učestala na zgradama industrijske baštine onoga vremena. Prema Pfaffovim nacrtima u ulici koja vodi prema kolodvoru, sagrađena je visokoprizemna školska zgrada čija su pročelja bila raskošno ukrašena u stilu historicizma. Osobitost zgrade bili su zabati koji su nadvisivali krovni vijenac, a koji se nakon nadogradnje zgrade početkom, 20. stoljeća, više nisu ponovili. Ferenc Pfaff projektirao je i naknadne radove na ovoj zgradi 1904., 1907., 1908. i 1912. godine. Otvorenje Niže mađarske željezničke škole u Osijeku bilo je u skladu s mađarskom jezičnom i nacionalnom politikom kojom su se zapošljavali željezničarski kadrovi za rad u vlakovima i na kolodvorima. Ova je specijalizirana škola u Osijeku djelovala od 1897. do 1919. godine kada je, nakon završetka Prvog svjetskog rata u novoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nastavila sa školovanjem kadra novoutemeljenih državnih željeznica. Osim pučke Mađarske željezničke škole 1913. odobren je osnutak i Više mađarske željezničke škole u Osijeku koja je, također, prestala s radom 1919. godine. Kao vlasnik zgrade u početku je bila upisana Državna kraljevska ugarska željeznica, a nekretnina se sastojala od školske zgrade, dvorišta i školskog vrta. Unutar zgrade bilo je 17 soba, jedna kupaonica, tri ureda, četiri kuhinje i 17 nusprostorija, a osim učionica i popratnih školskih prostorija u zgradi se nalazio i šesterosobni stan ravnatelja škole. U zgradi je 1911. ukupno stanovalo 11 osoba, najvjerojatnije ravnatelj s obitelji i školski podvornik sa svojom obitelji. Zahvaljujući nekolicini starih razglednica možemo si predočiti izgled školske zgrade dok je još bila prizemnica. Osobito je vrijedna panorama Gornjega grada snimljena sa silosa paromlina Union na samom početku 20. stoljeća na kojoj se vidi cijela škola s dvorištem i pripadajućim uzorno uređenim školskim vrtom. Simetrično koncipirana zgrada tlocrta u obliku slova "E" imala je mansardni krov pokriven crijepom, te na vrhu krov obložen limenim pločama. Na prostoru dvorišta i školskog vrta kasnije su, nakon nadogradnje kata, sagrađene dvije jednokatne zgrade čija su pročelja, okrenuta Gundulićevoj ulici, oblikovana identičnim fasadnim ukrasima i stolarijom.

Danas u dijelu prostorija ove škole djeluje slavno osječko Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Željezničar utemeljeno 1925. godine čija je misija očuvanje tradicijske kulture Hrvatskog naroda, okupljanje mladih i prenošenje folklorne tradicije na mlade generacije.