Sjeverna strana današnje Europske avenije na potezu između Vijenca Ivana Mažuranića i Ulice kardinala Alojzija Stepinca nastala je na temelju Nacrta Gradskog građevnog ureda Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka predstavljenog početkom prosinca 1905.

Tim je nacrtom predviđen produžetak sjeverne strane Europske avenije, tadašnje Chavrakove ulice, prema Pukovnijskom vrtu i Tvrđi, gdje se do tada, na mjestu bajera, nalazilo jedno od osječkih klizališta. Prema tom prijedlogu parcelacije planirana je prodaja triju gradilišta, na javnoj dražbi, u proljeće 1906. Danas se na tom potezu nalaze tri dvokatne kuće s ulazima iz Europske avenije. Prvu kuću u tome nizu dao je podići osječki odvjetnik, dr. Alfred Kästenbaum-Korsky 1913., zatim je 1914. projektirana kuća dr. Branislava Grčića, a posljednja u nizu projektirana je 1922. kuća Becker. Taj ulični potez sastojao se od dvije uglovnice sa po jednom ulaznom vežom iz Europske avenije i po jednom ulaznom vežom iz bočne ulice te jedne ugrađene kuće s kolnim ulazom. Sve tri kuće imaju predvrt predviđen još propisima objavljenima u Građevnom redu za gradove Osiek, Varaždin i Zemun u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koji je izdala Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu 1900. Sjeverozapadnu dvokatnu uglovnicu Kästenbaum-Korsky projektirao je 1913. praški arhitekt Viktor Beneš. Zanimljivo je da se naručitelj kuće ovaj put nije odlučio da mu kuću projektira rođak, budimpeštanski arhitekt Ferenc Fischer, nego se odlučio za praškog arhitekta Viktora Beneša. U svakom slučaju, zahvaljujući dr. Alfredu Kästenbaum-Korskom u Osijeku imamo dva sjajna arhitektonska djela dvaju značajnih arhitekata iz najvećih gradova Austro-Ugarske Monarhije, Budimpešte i Praga. Jednako trebamo biti zahvalni i dr. Branislavu Grčiću, koji se za projektiranje svoje kuće nije obratio osječkom arhitektu Amannu ili aktualnim osječkim graditeljima, nego se odlučio zatražiti projekte od tri zagrebačka arhitekta, Viktora Kovačića, Huga Ehrlicha i Dionisa Sunka. Na kraju se odlučio kuću sagraditi prema projektu Dionisa Sunka iz 1914. godine. Sljedeća dvokatna uglovnica, Ivana Beckera, sagrađena je prema projektu osječkog graditeljskog dvojca Wranka i Graff, a poslije je postala Gradska najamna kuća, u kojoj je od 1933. do 1946. bio smješten osječki Gradski muzej, današnji Muzej Slavonije. Iako su gradilišta za te kuće bila parcelirana i osmišljena 1905., u završnoj fazi gradnje reprezentativnog secesijskog uličnog niza dvokatnice sagrađene na tom potezu već se odlikuju nešto drukčijim secesijskim odlikama, osobito pri ukrašavanju pročelja.

Za razliku od starijeg dijela uličnoga niza, koji obiluje floralnom štuko-dekoracijom, u novom nizu pročelja su ukrašena geometrijski oblikovanim dekorativnim elementima. Zbog većih dimenzija zgrada - sve kuće u nizu su dvokatnice, ujednačenih visina pročelja, decentnije geometrijski oblikovane dekoracije pročelja - taj kratki ulični potez djeluje znatno kompaktnije, monumentalnije i modernije od starijeg dijela uličnoga niza. Njegovo oblikovanje već najavljuje budući novi stilski smjer, art deco, inauguriran 1925. na pariškoj izložbi umjetnosti i industrije.

Europska avenija, nekada Chavrakova ulica

U vrijeme nastanka ovog dijela secesijskog uličnog niza Europska je avenija nosila naziv Chavrakova ulica. Levin plemeniti Chavrak Letovanićki, rođen 1852. u Zagrebu, 1892. imenovan je osječkim podžupanom, a 23. prosinca 1901. velikim županom Virovitičke županije, čije je sjedište bilo u Osijeku. Kako je i do danas najljepša osječka ulica nastala u vrijeme gradonačelnika Konstantina Graffa, koji je gradonačelničku čast obnašao od 1895. do 1913., Poglavarstvo Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka odlučilo se ulici dati ime Chavrakova ulica, po svom županu kojega je 1904. hrvatski ban Teodor grof Pejačević, imenovavši ga predstojnikom Odjela za bogoštovlje i nastavu, onodobnim ministrom prosvjete i kulture, premjestio u rodni Zagreb, gdje je i umro 1913.