U glavnoj tvrđavskoj ulici, Ulici Franje Kuhača, u istom uličnom nizu u kojem se nalazi i Kuhačeva rodna kuća, smještena je jednokatna kuća koju je u prvoj polovini 18. stoljeća sagradio tvrđavski zlatar i kujundžija Franko Stipanović. Prema podatcima iz najstarije zemljišne knjige, iz 1747. godine, saznajemo da je kuća vrijedila 2000 forinti, pri čemu su bile naznačene granice sa svim susjedima. Tako stoji da kuća prema ulici ima širinu 6 hvati i 2 stope, da prema kući Hartman graniči po dužini od 9 hvati, 1 stope i 7 cola, da sa stražnje strane, prema gostionici "Grozdu", graniči dužinom od 5 hvata, 4 stope i 1 cola, a prema kući Migić graniči u dužini od 9 hvati, 5 stopa i 8 cola. U napomeni je navedeno da Stipanovićeva kuća ima zajednički zid s Hartmanovom kućom, a s Migićevom kućom dijeli krovni žlijeb.

Franko Stipanović sin je tvrđavskog zlatara i kujundžije Grgura Stipanovića, koji je jedan od najranijih osječkih kućevlasnika, čije se ime spominje 1702. u Komorskom popisu kućevlasnika Tvrđe. Njegov sin Franko, također zlatar i kujundžija, umro je u Osijeku 18. veljače 1755. i pokopan je u kripti barokne franjevačke crkve Uznesenja presvetoga Križa u Tvrđi. Obiteljski obrt nakon Frankove smrti nastavila je njegova udovica, a zlatarsku radionicu i opremu preuzeo je poslije Matija Stipanović, posljednji potomak te obitelji, koji se navodi kao vlasnik kuće u razdoblju od 1798. do 1801. Kuća je, po svemu sudeći, sagrađena između 1723. i 1733. godine. Kuću je od posljednjeg Stipanovića 1801. godine kupio plemić Karlo plemeniti Kozić, koji je po zanimanju bio trgovac, no u novostečenoj nekretnini nije predugo uživao, jer se već 1815. kao novi vlasnik kuće navodi Josip Tancoš, od kojega je tri godine poslije, 1818., kuću kupio trgovac Matija Čordašić, koji je umro uoči Božića 1841. Matija Čordašić bio je vlasnik triju kuća, jedne u Tvrđi i dvije u Gornjem gradu, u Kapucinskoj ulici. Prema popisu vlasnika gradskog zemljišta iz 1863. godine, kao vlasnica kuće navedena je Maria Zaharia. U popisu stanovništva Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iz 1874. kao vlasnik kuće naveden je Šandor Pokorny, a na popisu vlasnika s kraja 19. i početka 20. stoljeća kao vlasnici kuće ubilježeni su Šandor i Reza Pokorny. Sa smrću Šandora Pokornya 1906. vlasnicom cijele kuće postala je njegova udovica Reza, a nakon njezine smrti naslijedila su ju četiri nasljednika koja su ju već 1928. prodala Josipu Kamnikaru. Kamnikarovi su 1980. kuću prodali današnjim vlasnicima.

Kuća je ranih 1860-ih proširena dogradnjom dvorišnog aneksa, pri čemu je vjerojatno i opsežnije preuređena za potrebe tadašnje vlasnice Marije Zaharije. Sljedeća veća rekonstrukcija kuće izvedena je 1928., kada je vlasnik kuće bio Josip Kamnikar. Radove u toj rekonstrukciji izveo je osječki ovlašteni zidarski majstor Adam Noll. Adam Noll rođen je 29. prosinca 1893. u Szebenyu kao sin Adama Nolla i Margarete Noll, rođene Handler. Oženio se Rozom Lorenz iz Punitovaca, a kći Marija rođena im je u Osijeku.

Danas ova preuređena zlatarska, trgovačka i plemićka kuća izvana nimalo ne podsjeća na baroknu katnicu stambeno-poslovne namjene, a donedavno je u njoj bio noćni klub. Trenutno se unutrašnjost kuće Stipanović preuređuje za novu namjenu - gastrobar "Franz Koch", što je izvorno ime i prezime Franje Kuhača.