Na sjevernoj strani današnje Ulice Grgura Čevapovića, koja se u vrijeme socijalizma zvala Ulica Ivana Cankara, a izvorno, u vrijeme nastanka početkom 20. stoljeća, nosila naziv Prilaz, stoji zgrada negdašnjeg najvećeg osječkog bludilišta "Parisian". Ova reprezentativna secesijska visokoprizemnica bogato dekoriranog pročelja s dva kućna ulaza jedan je od rijetkih primjera arhitekture bludilišta i izvan grada Osijeka.

Da je riječ o, za ono vrijeme, prestižnom mjestu, govori nam i činjenica da je ovo bludilište tiskalo nekoliko razglednica s motivima pročelja, salona i hodnika s otisnutim nazivom "‘Parisian‘ Osijek-Essek" na kojima se, osim primjereno odjevenih animirdama, može vidjeti i raskošno unutrašnje uređenje dijela unutrašnjosti bludilišta. Prostitucija je u prošlosti bila legalna djelatnost, koja je bila regulirana propisima koji su, glede zdravstvenih i higijenskih uvjeta, trebali što bolje zaštititi davateljice usluga i njihove korisnike. Tako je 1911. godine u Osijeku tiskan "Pravilnik za bludilišta u slobodnom i kraljevskom gradu Osijeku". Pravilnik je tiskan na 11 stranica i u njemu su bila sadržana osnovna pravila za rad i vođenje ove vrste obrta koji je podrazumijevao određene higijenske standarde samih djelatnica i prostora, te je regulirao odnos vlasnika sa zaposlenicama i odnos njihov prema mušterijama. Ova secesijska visokoprizemnica prema ulici je imala reprezentativan salon koji je bio osvijetljen secesijski oblikovanim mjedenim lusterima s kojih su visjele brojne staklene cjevčice. U kutovima glavnog salona bili su pozicionirani, baldahinima odvojeni, separei za druženje, koji su bili izvedeni od elegantnih tokarenih drvenih stupova i jednako tako oblikovanih niskih ograda, koji su nosili grednu konstrukciju, dekoriranu nabranim zastorima s kitnjama, na kojoj su bile poredane brojne ukrasne posude s cvijećem i palmama koje su prostoru davale dojam lepršavosti. Intimni ugođaj prostoru i druženju davala je decentna glazba koja se izvodila na glasoviru, te podvorba pićem koje su posluživale elegantno odjevene konobarice. Uz zidove salona bili su smješteni stolovi uz koje su bili raspoređeni secesijski oblikovani stolci i naslonjači u kojima su sjedile mušterije okružene mnoštvom poluodjevenih animirdama u izazovnim pozama. Zidovi i strop salona bili su ukrašeni štukodekoracijom i oslicima te velikim zrcalima koji su vizualno povećavali prostor, ali i omogućavali "škicanje" diljem salona. Veliki prozori okrenuti prema ulici bili su zastrti gustim zavjesama i teškim zastorima ukrašenim secesijski stiliziranim motivima opšivenim nizovima malecnih kitnji.

Zahvaljujući koloriranim razglednicama, koje se čuvaju u privatnom vlasništvu jednog Osječanina, osim što smo saznali kako je izgledao glavni salon ovog prestižnog osječkog bludilišta, možemo si predočiti izgled hodnika koji vode prema sobama za druženje s mušterijama. Široki dobro osvijetljeni hodnici omogućavali su bolje prozračivanje prostorija jer izbe za tjeranje bluda nisu imale prozore, nego su se prozračivale i osvjetljavale kroz ostakljene vratnice prostorija. Na zidovima hodnika, osim zidnih oslika, među kojima su dominirale zvjezdice, bile su obješene velike slike i zrcala u raskošnim pozlaćenim okvirima.