Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kuća dr. Ferde Knoppa: Ravnatelj bolnice među prvima imao telefon u kući
Datum objave: 12. srpnja, 2021.

Kuća osječkog liječnika, ravnatelja osječke Zakladne bolnice i gradskog fizika, dr. Ferde Knoppa sagrađena je u produžetku onodobne Kapucinske ulice. Jednokatna historicistička ugrađena kuća s izvorno po jednim prostranim stanom u prizemlju i na katu sagrađena je 1886. godine. Građevinsku je dozvolu dr. Kopp dobio 5. kolovoza 1885., a uporabnu dozvolu 11. listopada 1886.

U njegovu će neposrednom susjedstvu iste godine započeti izgradnja monumentalne historicističke katnice Josipa i Berte Kunetz, koja je danas dvokatnica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, te dvostruka historicistička katnica Juliusa Pfeifera sagrađena 1890. godine. Ubrzo nakon izgradnje kuće u kojoj je i stanovao, dr. Knopp od Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka kupio je još jedno gradilište koje je nastalo parcelacijom Generalskog vrta, a graničilo je s njegovim vrtom. Na tom je noovokupljenom gradilištu Ferdo Knopp dao sagraditi visokoprizemnu secesijsku vilu koju je naručio za svoju suprugu Tereziju Knopp.

Primarius doktor Ferdo Knopp rođen je 16. rujna 1837. u Osijeku, u kojem je i umro 9. prosinca 1921. godine. Nakon pučkoškolskog i gimnazijskog školovanja u rodnom Osijeku školovanje je nastavio na bečkom Medicinskom fakultetu gdje je i diplomirao 1862. Nakon završetka studija vratio se u Osijek u kojemu je u početku imao privatnu ordinaciju, a zatim se zaposlio u gradskoj bolnici koja se tada nalazila u zgradi današnjeg doma za starije osobe u Divaltovoj ulici gdje je bio sekundarni liječnik uz dr. Ignjata Bluhorna. Izgradnjom nove bolničke zgrade u Donjem gradu 1874., tada najmodernije bolničke zgrade u Austro-Ugarskoj Monarhiji, dr. Ferdo Knopp imenovan je primariusom i ravnateljem Zakladne bolnice. Njegovim je zalaganjem u Osijeku 1874. utemeljeno strukovno društvo “Družtvo slavonskih liečnika u Osieku”, a bio je i pokretač stručnog medicinskog časopisa “Glasnik Družtva slavonskih liečnika” koji je počeo izlaziti 1877. godine.

U ovome je stručnom glasilu objavio brojne članke iz područja kirurgije i urologije. Funkciju ravnatelja osječke bolnice napustio je 1894. davši ostavku, nakon čega je postao osječki gradski i kotarski fizik. Dr. Ferdo Knopp imao je izravnu telefonsku vezu od kuće do bolnice i bio je među prvim vlasnicima telefona u gradu Osijeku, koji je 1894. uspostavio prvu državnu telefonsku mrežu na području današnje Republike Hrvatske.

Nakon smrti dr. Knoppa i njegove supruge kuću je kupio tvrđavski ljekarnik, mr. ph. Karlo Bulart, te prizemni stan preuredio u ljekarnu.

Kasnije je cijelo prizemlje pretvoreno u niz lokala među kojima se uoči Drugog svjetskog rata nalazio i poznati dućan špeceraja i delikatesa osječkog trgovca Viktora Barića. U dvorišnoj prizemnici svoje je sjedište imalo i osječko tajno društvo Šlarafija “Mursa” čiji je istaknuti član bio i sam Karlo Bulart. Grobnica obitelji Bulart koju krasi jedinstveni kameni nadgrobni spomenik, u obliku prelomljenog stupa, nalazi se u glavnoj aleji na Novogradskom groblju, a posljednja je u nju pokopana osoba kći ljekarnika Alexandra Bulart, koja je prije nekoliko godina preminula u Argentini i čiji su posmrtni ostaci prevezeni u toliko voljeni rodni Osijek.

TAJNO DRUŠTVO ŠLARAFIJA "MURSA"

Tajno društvo Šlarafija “Mursa” u Osijeku djelovalo je od 1898. godine do početka Drugoga svjetskog rata. Djelovanje ovog tajnog društva nalik je na slobodnozidarsko, no naglasak mu je na zabavi i veselom druženju. Članovi su imali funkcije, pripadajuće regalije, rituale, šifrirana imena i prezimena te šaljive pridjevke. Članovi su prilikom druženja nosili lente sa svojim kodnim imenima, kape s brojnim značkama među kojima dominiraju žabe, sove, ključevi i sl.., te su bili svečano odjeveni. Svaki je sastanak bio zapisnički ovjekovječen kodiranim jezikom tako da ga osoba koja nije član Šlarafije uglavnom ne može shvatiti, ni točno datirati. Među članovima osječke šlarafije bili su ugledni osječki građani koji su se u ovom muškom zatvorenom društvu mogli potpuno opustiti od svjetovnih briga i zafrkavati se bez sustezanja u veselom druženju.