Nevelika je jednokatna ugrađena ranohistoricistička kuća obitelji Voraček sagrađena u drugoj polovini 19. stojeća u jednoj od glavnih osječkih trgovačkih ulica - Kapucinskoj ulici. Kao vlasnik ove kuće 1863. i 1874. naveden je Ladislav grof Pejačević, a 1899. kao kućevlasnici navedeni su osječki mesar i kobasičar iz Gornjeg grada Ivan Nepomuk Voraček i njegova kći Ana Pinterović, rođena Voraček. Ana, Nina Voraček, udala se u staroj baroknoj gornjogradskoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla 17. listopada 1891., kao sedamnaestogodišnjakinja, za dvadesetšestogodišnjeg osječkog odvjetnika dr. Antuna Pinterovića. Nakon vjenčanja stanovali su u Dugoj, danas Strossmayerovoj ulici, sve do 1898., kada su se preselili u kuću Voraček, u Kapucinskoj ulici.

U osječkim je adresarima svojedobno ova kuća zabilježena kao mjesto stanovanja odvjetnika dr. Ante Pinterovića, njegovog sina odvjetnika dr. Milovana Pinterovića te njegove unuke, gimnazijske profesorice Danice Pinterović. Dr. Ante Pinterović bio je saborski zastupnik, a tijekom Prvoga svjetskog rata, od 10. siječnja 1914. do 18. veljače 1919., bio je i gradonačelnik Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. Gradonačelničku funkciju, imenovanjem s više instance - Vlade Kraljevine Jugoslavije - kratko je od 28. ožujka do 1. srpnja 1935. obnašao i Milovan Pinterović, sin gradonačelnika Antuna Pinterovića i otac dr. Danice Pinterović.

Unuka gradonačelnika Antuna i kći gradonačelnika Milovana Pinterovića, dr. Danica Pinterović, bila je prva doktorica povijesti na Univerzitetu u Beogradu, a promovirana je u doktoricu znanosti 12. ožujka 1934. godine. Rođena je 17. veljače 1897., u Osijeku, i od najranijeg djetinjstva pokazivala je veliki interes za različita područja. Nakon pučke škole u Osijeku i mature na zagrebačkoj Donjogradskoj gimnaziji 1915. studirala je, na zagrebačkom i bečkom sveučilištu, povijest i geografiju. Godine 1919. vratila se u Osijek gdje je počela raditi kao profesorica na Kraljevskoj muškoj realnoj gimnaziji, a zatim na Kraljevskoj ženskoj realnoj gimnaziji. Kao doktorica znanosti početkom Drugog svjetskog rata, uz rad na Gimnaziji, počela je volontirati u osječkom Muzeju, današnjem Muzeju Slavonije, u kojem se 1943. zaposlila kao muzejska knjižničarka. Ubrzo je svojim širokim spektrom interesa i znanja postala kustosicom zbirki umjetničkog obrta, etnologije i arheologije. Godine 1949., nakon odlaska ravnatelja dr. Josipa Bösendorfera u mirovinu, preuzela je vodstvo Muzeja Slavonije sve do umirovljenja 1961. godine. Otvorenjem Centra za znanstveni i umjetnički rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Osijeku 1974. godine, dr. Danica Pinterović postala je suradnica ovog znanstvenog zavoda, što je ostala sve do smrti, 17. siječnja 1985. Kao što muzealci i dandanas prilikom obrade muzejske građe posežu za vjerodostojnim bilješkama dr. Danice Pinterović, tako i brojni znanstvenici njezinu knjigu "Mursa i njeno područje u antičko doba", objavljenu davne 1978. godine, još uvijek koriste kao neprevladani temelj za proučavanje rimskih početka urbanizacije današnjeg grada Osijeka. Dr. Danica Pinterović počiva u monumentalnoj elegantnoj crnoj mramornoj obiteljskoj grobnici na gornjogradskom Aninom groblju zajedno sa svojim precima.

ZAPISI O DR. MILOVANU PINTEROVIĆU

U kronici donjogradske župne crkve sljedećim je riječima opisan posjet gradonačelnika dr. Milovana Pinterovića donjogradskom župniku Josipu Šeperu: “Početkom travnja imenovan je za novoga načelnika, ili kako sada kaže predsjednika općine Dr. Milovan Pinterović, odvjetnik. Sin dr. Antuna Pinterovića, odvjetnika, koji za vrijeme I. svjetskog rata od 1914. do 1920. bio na čelu gradske općine. Stari je bio poštenjačina, dobar katolik i Hrvat. Bio je kućni prijatelj gornjogradskog župnika i prelata Horvata. A sin jugaš i mason, i k tome još i tajnik lože! Inače je konškolarac donjogradskog župnika. Kako će se on držati kao patron prema župnicima, pokazat će budućnost. Jedno je sigurno, neće biti drugi Malin”.

Prema sačuvanim podacima dr. Milovan Pinterović bio je 1923. iniciran u osječkoj slobodnozidarskoj loži Budnost, u kojoj je sve do 1935. godine, kada je ložu časno napustio, najčešće obavljao funkciju govornika.