Današnja jednokatna historicistička katnica Ekonomske i upravne škole, malo starijim Osječanima poznatija kao Mali CUO ili onima još malo starijima poznatija kao Osnovna škola Ivica Šestak, u Tvrđi ima dugu i neobičnu prošlost. Izvorno se, u Grundbuchu, početkom 18. stoljeća kao vlasnik kuće na tome mjestu 1712. javlja veliki ratnik habsburške vojske pod zapovjedništvom general-pukovnika, princa Eugena Savojskog, pukovnik barun Johann Ferdinand Kyba von Kinsfeld, prvi zapovjednik vojne granice u Brodu. Na njegov je prijedlog princ Eugen Savojski napravio vojni prodor u Bosnu, pri čemu je uspio osvojiti čak i Sarajevo. Kybinu je kuću već u svibnju 1716. kupio Samuel Franz von Rebentisch, koji je 1724. postao dvorski upravitelj Temišvara i glavni dvorski inspektor čitavoga Banata, a 19. siječnja 1728. u Beču je dobio prestižnu titulu baruna i dvorskog vijećnika. Kuća je u Rebentischovu vlasništvu bila samo četiri godine i već 1720. kupio ju je Marijan Simonović, od kojega ju je jedanaest godina poslije, 12. rujna 1731., kupio barun Marko Čerkić, koji se u Osijek doselio iz Pečuha, a već sljedeće godine naslijedila su je njegova djeca. Godine 1745. bila je u vlasništvu Eve Rodl, a zatim je krajem 18. stoljeća srušena i na njezinu je mjestu sagrađena jednokatna gimnazijska zgrada.

Kuća je u svrhu gimnazije služila do 1883., kada je prekoputa ulice dovršena monumentalna historicistička dvokatna zgrada Velike kraljevske gimnazije sagrađene prema projektu arhitekta Hermanna Bolléa. Preseljenjem gimnazije u novu modernu gimnazijsku zgradu stara je gimnazijska zgrada postala Viša djevojačka škola koja je utemeljena 1882. godine. Jedna od najpoznatijih učiteljica, i ravnateljica, ove škole bila je Josipa pl. Glembay koja je rođena 1861. Čepinu, a umrla u Osijeku 1941. i pokopana je na Gornjogradskom (Aninu) groblju. U svom se pedagoškom radu osobito zauzimala za razvoj viših djevojačkih škola, reorganizaciju školskih učila i knjiga, te je uvela inovacije u nastavu likovnog odgoja i unaprijedila nastavu ženskog ručnog rada. Zgrada je poslije pretvorena u pučku školu, a nakon toga je postala dio Centra za usmjereno obrazovanje "Braća Ribar“, da bi novim školskim preustrojem nakon osamostaljenja Republike Hrvatske postala jedva od dviju zgrada današnje osječke Ekonomske i uprave škole. Ekonomskoj je školi prethodila Viša trgovačka škola osnovana 1893., koja je nakon završetka Prvog svjetskog rata integrirana s Realnom gimnazijom u Kraljevsku trgovačku akademiju u Osijeku. Od 1970. škola nosi ime Ekonomska i upravna škola Osijek, a nastala je integracijom Ekonomsko obrazovnog centra "Mijo Mirković“ i Upravne škole "Dr. Ivan Ribar u Osijeku“. Jedno je vrijeme zgrada bila korištena i kao praktikum za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Jednostavno historicističko pročelje ove zgrade, s licem okrenutim na tri ulice, u unutrašnjosti krije monumentalno stubište koje iz prizemlja vodi na prvi kat. Na objema bočnim stranama nalaze se po četiri učionice, po dvije u prizemlju i na katu, te nekoliko manjih prostorija u kojima su bile smještene manje učionice, kabineti, zbornica i toaleti. Prema nekim informacijama saznajemo da se iz minijaturnog dvorišta ove školske zgrade, nekoć, moglo ući u podzemne hodnike osječke Tvrđe.