Pred kraj 19. stoljeća u Gornjem gradu, u velikom bloku između današnje Radićeve, Reisnerove, Stepinčeve i Gundulićeve ulice, sagrađen je kompleks višekatnih zgrada paromlina Union koji su 1891. utemeljili osječki veleposjednici, industrijalci i bankari, među kojima su bili Julije barun Pfeiffer, Oskar Weissmayer, Julije Sorger, Adam pl. Reisner i drugi. Paromlin Union između dva svjetska rata slovio je kao jedna od najljepših industrijskih konstrukcija u ondašnjoj državi, koja je prednjačila i kapacitetom proizvodnje.

Zadnja zgrada sagrađena u tom industrijskom kompleksu bila je elegantna samostojeća visokoprizemna secesijska vila ravnatelja paromlina Union Otta Fellnera. Najstariji nacrti vile potpisani su rukom mladog osječkog graditelja Otta Struppija, a datirani su 26. lipnja 1906. godine. Vila je do danas promijenila nekoliko vlasnika i namjena. Od reprezentativne vile sagrađene za stanovanje obitelji ravnatelja paromlina, preko uzornog sanatorija čiji su vlasnici bili dr. Julijo Bathory i dr. Carl Weissmann, do oronulog zdanja Ortopedskog odjela Kliničke bolnice Osijek, u potpunosti zapuštenog tijekom postupka povrata imovine, do danas kada je vila dobila novog vlasnika koji ju upravo uzorno obnavlja. Vila ravnatelja paromlina Union, od trenutka gradnje 1906. godine, postala je čest motiv osječkih razglednica, ali i dviju umjetničkih slika od kojih je ona osječkog slikara Guida Jenyja iz 1922. godine, koja se čuva u fundusu Muzeja Slavonije, prerađena u reklamni plakat paromlina s naznakom da su proizvodi ove tvrtke bili nagrađeni na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine.

Osječki liječnički dvojac, dr. Julijo Bathory i dr. Carl Weissmann, vlasnicima vile postao je 13. travnja 1928. godine. Nekoliko dana nakon kupnje obratili su se Gradskom poglavarstvu sa zamolbom glede pregradnje vile za potrebe sanatorija, koju je vodio osječki graditeljski dvojac Dlouhy i Fulla, i već im je 23. kolovoza 1928. bila izdana uporabna dozvola. Sanatorij je bio opremljen s 11 bolesničkih kreveta, a svečanom su otvorenju nazočili, između ostalih, biskup Antun Akšamović, gradonačelnik dr. Vjekoslav Hengl te šefovi svih državnih i gradskih liječničkih zdravstvenih institucija te mnogi osječki liječnici. Kako su potrebe sanatorija za povećanjem prostora bile sve veće, 2. travnja 1936. godine vlasnici su zatražili dozvolu za proširenje prema priloženim nacrtima graditelja Franje Dlouhyja. Komisija je odobrila uporabu nadograđenih prostorija 30. lipnja 1936. godine. U kasnijem je razdoblju vlasništvo nad cijelim sanatorijem preuzeo dr. Bathory.

Dr. Julije Bathory rođen je u Osijeku 1896. godine, a nakon završene pučke škole i gimnazije u Osijeku, medicinu je studirao u Innsbrucku te se vratio u Osijek gdje je u bolnici specijalizirao kirurgiju i ginekologiju. Dr. Bathory bio je cijenjen u stručnim krugovima i poznat po inovacijama u područjima kojima se bavio te blagošću kojom se odnosio prema pacijentima i suradnicima.

DA SE BOLESNIK NAJODLIČNIJE OSJEĆA”

Izgled perivoja i unutrašnjosti sanatorija poznat nam je iz reklame u kojoj se navodi: ”Kroz perivoj vode sunčane staze za divne i ugodne šetnje. Za kupke služe terase sanatorija s kojih je divan vidik na cijeli perivoj. U perivoju vlada posvemašnji mir i tako je udešen da pacijent može uvijek naći prikladno mjestance. Bolesničke sobe su udobne, čiste, zračne, prijazne i novo uređene. Većina soba ima balkon, a svi prozori upravljeni prema parku. Sobe prvog razreda namijenjene su samo jednom bolesniku uz eventualnu pratnju, a u sobama drugog razreda smještena su dva do četiri bolesnika. Inače nema nikakove razlike između prvog i drugog razreda. Posluga i opskrba je u prvoj i u drugom razredu sasma ista. Sanatorij je savremeno uređen, vodi se pomna briga o svim potrebama bolesnika u pogledu liječenja i u pogledu opskrbe. Disciplinirani i izučeni perzonal posvećuje veliku brigu, da se bolesnik u sanatoriju najodličnije osjeća. … U hodnicima vlada uzorna tišina. Gospodarske i personalne prostorije odijeljene su od soba pacijenata. U prizemlju su smještene bolničke sobe, u prvom katu su dvorane za operaciju, röntgen, diatermiju i druge dvorane za liječničke svrhe. Sobe su snabdjevene tekućom hladnom i toplom vodom…“.