Datum objave: 30. studenog, 2020.
Pred kraj 19. stoljeća u Gornjem gradu, u velikom bloku između današnje
Radićeve, Reisnerove, Stepinčeve i Gundulićeve ulice, sagrađen je kompleks
višekatnih zgrada paromlina Union koji su 1891. utemeljili osječki
veleposjednici, industrijalci i bankari, među kojima su bili Julije barun
Pfeiffer, Oskar Weissmayer, Julije Sorger, Adam pl. Reisner i drugi. Paromlin
Union između dva svjetska rata slovio je kao jedna od najljepših industrijskih
konstrukcija u ondašnjoj državi, koja je prednjačila i kapacitetom
proizvodnje.
Zadnja zgrada sagrađena u tom industrijskom kompleksu bila je elegantna
samostojeća visokoprizemna secesijska vila ravnatelja paromlina Union Otta
Fellnera. Najstariji nacrti vile potpisani su rukom mladog osječkog graditelja
Otta Struppija, a datirani su 26. lipnja 1906. godine. Vila je do danas
promijenila nekoliko vlasnika i namjena. Od reprezentativne vile sagrađene za
stanovanje obitelji ravnatelja paromlina, preko uzornog sanatorija čiji su
vlasnici bili dr. Julijo Bathory i dr. Carl Weissmann, do oronulog zdanja
Ortopedskog odjela Kliničke bolnice Osijek, u potpunosti zapuštenog tijekom
postupka povrata imovine, do danas kada je vila dobila novog vlasnika koji ju
upravo uzorno obnavlja. Vila ravnatelja paromlina Union, od trenutka gradnje
1906. godine, postala je čest motiv osječkih razglednica, ali i dviju
umjetničkih slika od kojih je ona osječkog slikara Guida Jenyja iz 1922. godine,
koja se čuva u fundusu Muzeja Slavonije, prerađena u reklamni plakat paromlina s
naznakom da su proizvodi ove tvrtke bili nagrađeni na Svjetskoj izložbi u Parizu
1900. godine.
Osječki liječnički dvojac, dr. Julijo Bathory i dr. Carl Weissmann,
vlasnicima vile postao je 13. travnja 1928. godine. Nekoliko dana nakon kupnje
obratili su se Gradskom poglavarstvu sa zamolbom glede pregradnje vile za
potrebe sanatorija, koju je vodio osječki graditeljski dvojac Dlouhy i Fulla, i
već im je 23. kolovoza 1928. bila izdana uporabna dozvola. Sanatorij je bio
opremljen s 11 bolesničkih kreveta, a svečanom su otvorenju nazočili, između
ostalih, biskup Antun Akšamović, gradonačelnik dr. Vjekoslav Hengl te šefovi
svih državnih i gradskih liječničkih zdravstvenih institucija te mnogi osječki
liječnici. Kako su potrebe sanatorija za povećanjem prostora bile sve veće, 2.
travnja 1936. godine vlasnici su zatražili dozvolu za proširenje prema
priloženim nacrtima graditelja Franje Dlouhyja. Komisija je odobrila uporabu
nadograđenih prostorija 30. lipnja 1936. godine. U kasnijem je razdoblju
vlasništvo nad cijelim sanatorijem preuzeo dr. Bathory.
Dr. Julije Bathory rođen je u Osijeku 1896. godine, a nakon završene pučke
škole i gimnazije u Osijeku, medicinu je studirao u Innsbrucku te se vratio u
Osijek gdje je u bolnici specijalizirao kirurgiju i ginekologiju. Dr. Bathory
bio je cijenjen u stručnim krugovima i poznat po inovacijama u područjima kojima
se bavio te blagošću kojom se odnosio prema pacijentima i suradnicima.
DA SE BOLESNIK NAJODLIČNIJE OSJEĆA”
Izgled perivoja i unutrašnjosti sanatorija poznat nam je iz reklame u kojoj
se navodi: ”Kroz perivoj vode sunčane staze za divne i ugodne šetnje. Za kupke
služe terase sanatorija s kojih je divan vidik na cijeli perivoj. U perivoju
vlada posvemašnji mir i tako je udešen da pacijent može uvijek naći prikladno
mjestance. Bolesničke sobe su udobne, čiste, zračne, prijazne i novo uređene.
Većina soba ima balkon, a svi prozori upravljeni prema parku. Sobe prvog razreda
namijenjene su samo jednom bolesniku uz eventualnu pratnju, a u sobama drugog
razreda smještena su dva do četiri bolesnika. Inače nema nikakove razlike između
prvog i drugog razreda. Posluga i opskrba je u prvoj i u drugom razredu sasma
ista. Sanatorij je savremeno uređen, vodi se pomna briga o svim potrebama
bolesnika u pogledu liječenja i u pogledu opskrbe. Disciplinirani i izučeni
perzonal posvećuje veliku brigu, da se bolesnik u sanatoriju najodličnije
osjeća. … U hodnicima vlada uzorna tišina. Gospodarske i personalne prostorije
odijeljene su od soba pacijenata. U prizemlju su smještene bolničke sobe, u
prvom katu su dvorane za operaciju, röntgen, diatermiju i druge dvorane za
liječničke svrhe. Sobe su snabdjevene tekućom hladnom i toplom
vodom…“.