Kuća tvrđavskog trgovca i gradonačelnika Daniela F. Vesentina
Datum objave: 2. studenog, 2020.
Glavni trg baroknog Nutarnjeg grada, Tvrđe, formiran je krajem 17. stoljeća
rušenjem srednjovjekovnih nepravilnih blokova kuća koje su se održale, uz mnoge
izmjene, i tijekom osmanskog razdoblja upravljanja gradom.S oslobođenjem Osijeka
od osmanske vlasti, 1687., počeo je složen proces razgradnje zastarjele gradske
strukture i inkorporiranja srednjovjekovnih gradskih zidina u suvremenu
kompleksnu zvjezdoliku baroknu fortifikaciju. Tako su na novooformljenom
središnjem gradskom trgu postupno počele nastajati nove civilne i vojne, upravne
i stambene zgrade, sagrađene u baroknom stilu. Među najstarije osječke kuće
ubraja se i kuća osječkog trgovca i prvog tvrđavskog gradonačelnika Daniela
Ferdinanda Vesentina, koja dio svoje zidne strukture dijeli s gradskom
vijećnicom, nastalom u isto doba, 1702. Vesentin je gradonačelnikom Nutarnjega
grada bio u dva navrata, prvi put od 1690. do 1694. te drugi put od 1698. do
1700. godine.
Od 1712. vlasnikom kuće postao je trgovac Gregor Nikolantin, koji je bio
oženjen Anom Mariom rođenom Pejačević, koja je kuću 1774. prodala trgovcu Iliji
Lekiću. Lekić je svoju trgovinu imao tako dobro opskrbljenu da su i kasniji
vlasnici nad ulazom u trgovinu ostavili natpis Elias Lekitsch, te se i duže od
sto godina u građanstvu zadržao izraz Lekićev dućan. O tom fenomenu svjedoči nam
fotografija Juliusa Exnera iz 1877. na kojoj se vidi da je na kući trgovca
Antona Goriupa, koji je vlasnikom kuće postao oko 1820., iznad dućana, 60 godina
nakon Lekićeve smrti, i dalje natpis Elias Lekitsch. I hrvatska književnica
Jagoda Truhelka u Gospinim trešnjama opisala je svoje djetinjstvo u Tvrđi 1878.,
pri čemu se dotakla i tog dućana: “Dragoš jedva dočekao jutro, pa otiđe na trg u
dućan, povrh kojega piše na tabli velikim liepo izcifranim slovima: Elias Lekić.
(…) Neodlučno stoji i pregledava po tezgi i po staklenicama, što tamo
stoje.“Koliko je važan bio pojam Lekićeva dućana, potvrđuje nam i proglas izdan
u vrijeme Revolucije 1848./49., kada su Tvrđu kratkotrajno zauzele mađarske
trupe, a taj okupirani dio grada Osijeka dobio mađarskog državnog povjerenika,
grofa Kazimira Batthyánya. Proglasom se Osječanima daje na znanje da je
trgovačka kuća Elias Lekitsch 16. siječnja 1849. ovlaštena asignirati novac od
10 i 20 krajcara po nalogu grofa Batthyánya. Proglas je otisnut u osječkoj
tiskari Divald. Vlasnik kuće i dućana u to vrijeme već je bio trgovac Anton
Goriup, čiji se potpis nalazi na svakom primjerku tog osječkog, tvrđavskog,
zamjenskog novca i u čijem se dućanu, pod nazivom Elias Lekitsch, mogao
koristiti. U vlasništvu obitelji Goriup kuća je ostala gotovo stoljeće, a 1918.
Jozefina Goriup prodala ju je Franji i Mariji Krvarić, koji su imali trgovinu i
staklariju.Dio kuće još od 1908., u vrijeme Goriupovih, bio je iznajmljen
Poglavarstvu Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka za potrebe pojedinih gradskih
odjela, a 1946. ukinućem Gradskog poglavarstva u zgradu je useljen Muzej
Slavonije, kojemu su zgrada Gradske vijećnice i kuća Vezentin i danas središnji
uredski, izložbeni i skladišni prostor. Muzej Slavonije proteklih je dvadesetak
godina, sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, obnovio kamene
dovratnike i originalne metalne vratnice Lekićeva dućana, restaurirao oslike
spiralnog kamenog stubišta, oslike središnjeg salona i blagovaonice te kuće iz
sredine 19. stoljeća te oslikane stropove u nekoliko soba gradske vijećnice.
PRED DUĆANOM ŠTAND BABE KLARE
Na navedenoj Exnerovoj fotografiji iz 1877., koja se čuva u Muzeju Slavonije,
vidi se uz istočnu fontanu, pred Lekićevim dućanom, i štand piljarice Babe
Klare. Jagoda Truhelka navodi da je tu bilo “kruha i peciva svake vrste i svake
cijene, onda oraha, suhih šljiva, i krušaka, jabuka, oskoruša i kokica…, dugmad
za košulju i za hlače svake veličine i vrste, bielu i šarenu, od stakla i
porculana, zatim se u nje nađe konca i igala, kopči, malih ogledalaca, što se
nose u džepu…, zatim tu ima nožića i škljoca, češljeva i
svašta.”