Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Vila dr. Alfreda Fischera plijeni pozornost elegantnom jednostavnošću
Datum objave: 26. listopada, 2020.

Kuća osječkog odvjetnika, dr. Alfreda Fischera, sagrađena je u jednom od blokova jednokatnih vila i jednokatnih i dvokatnih stambenih kuća nastalom u razdoblju između dva svjetska rata na potezu kojim je Gornji grad urbanistički zaokružio Tvrđu nakon rušenja složene barokne tvrđavske fortifikacije. U tom su razdoblju na potezu od današnje Stepinčeve do Istarske ulice nastali čitavi blokovi kuća u Krežminoj, Zagrebačkoj, Keršovanijevoj i Cesarićevoj ulici, a veći dio Istarske ulice i Heim nastali su tijekom Drugog svjetskog rata.Zapadnom stranom Keršovanijeve ulice nižu se decentne vile sagrađene u duhu vremena u kojemu su nastale u stilu art decoa, a neke od njih i s vidljivim utjecajem internacionalnog stila.

U središnjem dijelu ovoga niza nastala je, između vile Käthe Hofmann i vile dr. Branka Muačevića, jednokatna decentna vila Fischer. Projekte za izgradnju Fischerove vile potpisao je 1936. godine osječki graditelj Domes. S koliko je ljubavi i veselja gradio svoju novu kuću u Keršovanijevoj ulici svjedoči nam niz fotografija do danas sačuvanih u vlasništvu Alfredova sina, prof. dr. Darka Fischera. Sačuvane fotografije rijedak su primjer dokumentacije izgradnje neke osječke kuće, a ovdje nam se u slijedu od tridesetak fotografija pred očima odvija nastanak kuće od praznog gradilišta, preko gradnje podruma, prizemlja, kata, postavljanja krova, preko pogleda na kuću iz različitih pozicija, do uređenja pojedinih prostorija od stubišta do dnevne sobe. Ovaj dragocjen pogled u prošlost izgradnje jedne kuće, vile, za stanovanje jedne osječke obitelji upotpunjuje informacija da je znatan dio inventara, unatoč sramotnom otimanju židovske imovine, ljudskoj obespravljenosti i svirepom načinu oduzimanja njihovih života u razdoblju Nezavisne Države Hrvatske, ostao sačuvan u obitelji do danas.Vila Fischer, unatoč tome što je već godinama prazna, i danas plijeni našu pozornost čistim volumenom, elegantnom jednostavnošću linija pročelja i odsutnošću bilo kakve dekoracije, što je potpuno u duhu vremena u kojemu je sagrađena. Jednako takva čistoća bila je prisutna ne samo u unutrašnjem uređenju vile nego i u izboru namještaja kojemu je čistoću izgleda diktirala funkcija. U komforu vile, građene s velikim ushićenjem, Fischerovi nisu dugo uživali. Uspostavom NDH kao Židovi bili su izbačeni iz svoje vile, oduzeta im je imovina, pravo na rad i sva građanska prava, te se Alfred uspio prebaciti u Budimpeštu gdje mu se uskoro priključila i supruga Margita sa sedmogodišnjom kćerkom Leljom i trogodišnjim sinom Darkom. Dr. Alfred Fischer ubijen je u Budimpešti od strane fašista, samo nekoliko dana prije ulaska ruskih snaga u mađarsku metropolu. Obiteljska grobnica Fischerovih nalazi se na osječkom gornjogradskom Židovskom groblju, a izvela ju je u crnom granitu znamenita osječka tvrtka, specijalizirana za izradu nadgrobnih spomenika, Hendrich.

TAJNIK SLOBODNOZIDARSKE LOŽE

Dr. Alfred Fischer rođen je u Osijeku 28. svibnja 1904., a ubijen je 8. siječnja 1945. u Budimpešti. Roditelji su mu bili Bela Fischer, osječki trgovac, i Emilija Fischer, rođena Bihaly. Krajem prosinca 1931. u Zagrebu se oženio Margitom Szöke s kojom je imao dvoje djece - Lelju i Darka. Po struci je bio pravnik koji se, nakon završetka studija prava u Zagrebu i studija filozofije u Beču, zaposlio kao vježbenik kod iznimno utjecajnog osječkog odvjetnika, dr. Mosina Kleina, s kojim je kasnije imao zajednički odvjetnički ured. Dr. Mosin Klein, jedan od supotpisnika spomen-spisa temeljnog kamena kina Urania, u svom je poslovnom partneru Alfredu Fischeru prepoznao časnog čovjeka na dobrom glasu te ga je preporučio za članstvo u osječkoj slobodnozidarskoj loži Budnost. Za člana lože Budnost Fischer je iniciran 1935., gdje je ubrzo postao i tajnik, a na toj je iznimno zahtjevnoj funkciji bio i u trenutku samoraspuštanja lože Budnost 1940. godine, nakon čega je zgrada Lože darovana Gradu Osijeku, stolci i glasovir Učiteljskoj školi, a slobodnozidarska biblioteka, kompletne regalije, namještaj i oprema lože Gradskom muzeju, današnjem Muzeju Slavonije.