Datum objave: 19. listopada, 2020.
Na uglu Europske avenije i Vijenca Ivana Mažuranića nalazi se dvokatnica s
predvrtom ograđenim kovanom željeznom ogradom. Njome počinje niz
reprezentativnih jednokatnih i dvokatnih zgrada znamenitog osječkog secesijskog
niza kada se iz Tvrđe ide prema glavnom osječkom trgu.
Ova gradska najamna kuća projektirana je 1922. za Ivana Beckera, a
sagradila ju je osječka graditeljska tvrtka Wranka i Graf. Zgrada je za grad
Osijek osobito značajna, jer je 1933., za vrijeme gradonačelnika dr. Vjekoslava
Hengla, u prostoru prvoga kata bio smješten osječki Gradski muzej utemeljen
1877. godine.
Ubrzo nakon useljenja Muzej je bio otvoren za javnost, što je odjeknulo i u
stručnim, poglavito arheološkim krugovima. Stalni postav osječkog gradskog
muzeja, prvi put otvorenog u ovoj zgradi, u ono je vrijeme smatran najmodernijim
postavom u nas. Godine 1940. Muzej je objavio svoj prvi vodič kroz stalni
postav, čiji je autor bio dr. Franjo Buntak, a otisnut je u osječkoj tiskari
Krbavac i Pavlović. Tijekom Drugog svjetskog rata Muzej je pod svoj krov primio
mnogobrojne kulturno-povijesne, umjetničke, numizmatičke i arheološke predmete,
a osobito knjige brojnih osječkih obitelji kojima su za vrijeme Nezavisne Države
Hrvatske oduzeta osnovna ljudska prava, imovina, a mnogima i životi. Sličnu
ulogu Muzej je odigrao i nakon završetka Drugog svjetskog rata kada su muzealci
spašavali umjetnine i kulturnopovijesnu građu koja se, iz ideoloških razloga,
našla na meti partizanskih osloboditelja. U vihoru Drugog svjetskog rata s radom
su prestala brojna osječka društva od kojih su neka, vrlo mudro, svu svoju
imovinu predala Muzeju. Tako je u Muzeju zauvijek ostala sačuvana iznimno
vrijedna baština osječkog Građanskog streljačkog društva, utemeljenog 1784., kao
i namještaj, oprema, knjižnica i regalije osječke slobodnozidarske lože Budnost,
koja u diskontinuitetu djeluje još od 1773. godine. Službeno predana cjelokupna
građa lože Budnost javnoj muzejskoj ustanovi pravi je raritet u svjetskim
razmjerima, kao što je i Zbirka slobodnozidarskih predmeta jedna od rijetkih
koja nije u vlasništvu slobodnozidarskog bratstva, nego je u vlasništvu državnog
muzeja. Muzej Slavonije sačuvao je vitrine svog prvog stalnog postava,
svojedobno najmodernijeg u Hrvatskoj, kao i cjelokupnu muzejsku građu kroz
cijeli Drugi svjetski rat te je 1946. preseljen u znatno veći prostor bivše
Gradske vijećnice na glavnom tvrđavskom trgu, gdje je i utemeljen 1877. godine,
i u kojem prostoru djeluje i danas.
Muzej je u kuću na Mažuranićevom
vijencu 1 preselio za vrijeme kustosa prof. Vjekoslava Celestina, zatim je 1937.
Muzej vodio dr. Franjo Buntak od kojega je vodstvo preuzeo 1941. dr. Josip
Bösendorfer. Dr. Bösendorfer na ovoj je muzejskoj adresi pokrenuo stručno
muzejsko glasilo Osječki zbornik, čiji je prvi broj objavljen 1942. godine, a
najnoviji, 36. broj, iz tiska će izići do kraja ove godine.
OSTAVŠTINA HERMANNA WEISSMANNA
Muzej Slavonije krajem ovoga mjeseca otvara izložbu "Priča o nezaboravu -
Ostavština Hermanna Weissmanna u muzejskim ustanovama Osijeka". Muzejska građa
koju ćemo na toj izložbi predstaviti javnosti u Muzej je dopremljena upravo za
vrijeme Drugog svjetskog rata, i ogledni je primjer sudbine ljudi u određenom,
nenormalnom vremenu. Naime, ugledni osječki odvjetnik, bibliofil i ljubitelj
umjetnina dr. Hermann Weissmann, kao Židov u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je
otpravljen sa svojom suprugom i kćerkom u tenjski sabirni logor, odakle su
stočnim vagonom odvezeni u Auschwitz. Ovaj je veliki čovjek toliko strastveno
volio svoju biblioteku prepunu raritetnih knjiga, da je uoči svog izvjesnog puta
u smrt nije prepustio krađi, razbacivanju, paljenju i uništenju, nego ju je u
suradnji s ravnateljem Muzeja dr. Josipom Bösendorferom darovao, zajedno s
dijelom umjetnina i namještaja, osječkom Gradskom muzeju, zahvaljujući čemu je u
Muzeju Slavonije sačuvana do danas.