Prolazeći gradom, često i ne slutimo koliko su pojedine kuće i zgrade, osim što su često izvrsni primjerci stilske arhitekture, bremenite kulturno-povijesnim značenjem. Jedna od takvih, iznimno slojevitih i tajnovitih, svakako je secesijsko kino Urania.

Već smo pisali u ovoj kolumni da je osim za projekciju filmova bila sagrađena i kao sjedište osječke slobodnozidarske lože “Budnost”, koja je u toj zgradi i osnovana u prosincu 1912. Prvi film u novosagrađenom kinu projiciran je 19. rujna 1912. nakon polumjesečne gradnje. U studenome iste godine projekti kina bili su izloženi na Prvoj međunarodnoj Kino-izložbi u Beču, o čemu svjedoče prekrasna secesijska diploma i medalja koje se čuvaju u Muzeju Slavonije. Projektant tog remek-djela secesijske arhitekture bio je osječki arhitekt Viktor Axmann, koji je studij završio u Münchenu i koji je bio jedan od najagilnijih osječkih slobodnih zidara, koji su se u kinu Urania redovito sastajali od 1912. do 1924., kada su se preselili u novouređenu ložu na Trenkovu trgu.

Viktor Axmann bio je, osim poznati arhitekt i slobodni zidar, i osnivač još jednog vrlo zanimljivog, također malo tajnovitog, društva. Naime, samo nekoliko dana nakon što su osječki slobodni zidari, koji su tada još bili članovi zagrebačke lože “K ljubavi bližnjega”, 9. prosinca 1912., zatražili od Velike lože Ugarske osnivanje samostalne osječke lože “Budnost”, pod istim je krovom, ispod prostora Lože, utemeljeno još jedno društvo, “Viki stol”, na čijem je čelu godinama bio arhitekt Axmann, poslije kao Vladoje Aksmanović. Redoviti veseli i šaljivi susreti članova u Uraniji održavali su se od 12. prosinca 1912., a od 15. travnja 1916. druženje nastavljaju u Srijemskom podrumu te od 1. studenoga 1920. nadalje u Grand hotelu u Županijskoj ulici. Kako to već inače biva, neočekivano sam, zahvaljujući ocu suprugine prijateljice, dobio uvid u originalnu Knjigu zapisnika “Viki stola” i ostao zatečen otkrićem. Podeblja knjiga na čijoj naslovnici u pozlaćenoj secesijskoj vinjeti stoji naslov “Križevački štatuti”, a pod vinjetom “Viki stol”. Tiskani dio knjige posvećen je “štovateljima slasne vinske kapljice; prijateljima krcatih stolova i punih vrčeva; pajdašima ‘Horvackoga pajdaštva i bratstva’; protivnicima suza, žedje, jadikovka…”, a od 198. stranice nastavlja se originalni rukopisni zapisnik upotpunjen uplatnicama, fotografijama, karikaturama, potpisima nazočnih članova i pozvanih gostiju te opaskama s druženja, uključujući i potanke opise kazni za neprimjereno ponašanje za stolom.

Kako saznajemo iz članka 2. Štatuta “Viki stola”: “Temeljno je načelo društva održavanje prijateljskih odnošaja s jedne i racionalno utamanjivanje alkohola, s osobitim obzirom na domaće proizvode, bilo ma kojem obliku, s druge strane.” Iz članka 7. Štatuta doznajemo: “Dužnost je podpredsjednika da imitira predsjednika”, a članak 13. glasi: “Svaki član je dužan redovito dolaziti na skupne sastanke, koji se obdržavaju svakih 24 sata jedan put i to izmedju 1/2 do 8 sati na večer.”

ČLANOVI DRUŠTVA VELIKI DOBROTVORI

Članak 16. Štatuta kaže da je svrha novčanih prinosa toga društva odijevanje ili školovanje jednog, eventualno dvoje, djeteta slavenske narodnosti na račun društva. Iz ulijepljenih uplatnica i pisanih, i žigovima potvrđenih, uplatnica vidljivo je da je društvo “Viki stola” redovito uplaćivalo novac Đačkom domu, Dječjem domu, Sirotištu, Pučkoj kuhinji, Đačkoj menzi, društvima Milodar i Blagodat, Crvenom križu u Osijeku, a izvan grada Istarskim izbjeglicama, Ligi protiv tuberkuloze, Dječjem domu u Hrvatskom Leskovcu, Domu za zapuštenu djecu u Vukovaru te je stipendiralo po jednog srednjoškolca i siromašnog šegrta i pojedinačno potpomagalo izrazito potrebite pojedince. Posljednji zapisnik u toj knjizi odnosi se na druženje održano 5. kolovoza 1932.