Reprezentativni je osječki secesijski niz kuća s predvrtovima u današnjoj Europskoj aveniji sagrađen u jednom dahu u rasponu od dvije godine. Prva je kuća u tome nizu bila kuća Nayer, sagrađena 1904., a posljednje su, 1906. godine, sagrađene uglovnice Gillming-Hengl i Sekulić. Monumentalna jednokatnica Gilmmning-Hengl, s izrazito visokim prizemljem i kupolom velikih dimenzija, sagrađena je na zapadnom dijelu secesijskog niza, a dvokatna najamna uglovnica Sekulić, s također zanimljivom kupolom, sagrađena je na istočnom dijelu toga slavnoga gornjogradskog bloka.

Gradnju kuće naručio je potpukovnik osječke 78. pješačke pukovnije Nikola Sekulić, no dvije godine poslije, 1908., vlasnica kuće postala je Ruža Plavšić, a 1921. kuća je u vlasništvu Osiguravajućeg društva Jugoslavija. Kuću je 1905. projektirao osječki graditelj Wilim Carl Hofbauer, a u cijelosti je bila sagrađena već sljedeće godine. U kuću se moglo ući iz onodobne Chavrakove i Teretne ulice kroz zasebne veže, u Chavrakovoj se nalazilo šest stanova, a u Teretnoj tri velika stana za iznajmljivanje - tri su bila četverosobna, tri peterosobna i tri šesterosobna. Unutar ukupno devet stanova kuća je imala 45 soba, devet kupaonica i devet kuhinja, te 36 nusprostorija, a u njoj je 1911. stanovalo ukupno pedeset troje ljudi.U Državnom arhivu nisu sačuvani originalni nacrti kuće, no iz sačuvane popratne dokumentacije saznajemo brojne detalje vezane uz kupnju gradilišta te o suradnji dvaju susjeda glede razgraničenja i ustupaka koje su si međusobno napravili kako bi obojici bilo omogućeno realizirati svoje ideje. Iz tih dokumenata doznajemo da je Nikola Sekulić mogao sagraditi dvokatnu samostojeću uglovnicu uz uvjet da sva pročelja kuće imaju ukusno ukrašenu i uređenu fasadu te da prema Chavrakovoj ulici mora imati pet metara širok predvrt, koji, pak, mora imati ukusnu prozračnu ogradu, a cijelom duljinom svoga gradilišta, u obje ulice, trebao je popločati četiri metra širok pločnik, što je Sekulić dao izvesti asfaltom. Pročelje kuće Sekulić u prizemlju je obrađeno trakama glatke rustike, a glavna zidna ploha prvog i drugog kata je glatka i tek pri vrhu ukrašena secesijskim štukaturama. Ugao je naglašen trima rizalitima, erkerom, dvama balkonima ograđenim kovanim željeznim ogradama te na vrhu poligonalnom kupolom s lanternom, pokrivenom limenim crjepovima. Glavni ulaz u Europskoj aveniji naglašen je lukom čiji bočni nastavci natkriljuju po jedan balkon u prizemlju. Datacija kuće, izvedena u žbuci, i danas je još vidljiva na zapadnom, bočnom, pročelju kuće. Predvrt kuće Sekulić ograđen je jednom od najljepših secesijskih ograda u našem gradu. Tijekom vremena secesijska je dekoracija zidanih stupaca ograde predvrta znatno stradala i nije bila ponovljena prilikom posljednje obnove uličnoga niza, 1980-ih.Ova je reprezentativna dvokatna uglovnica jedan od simbola osječke secesije i svojim položajem na križanju današnje Europske avenije i Ulice kardinala Alojzija Stepinca zajedno s historicističkom dvokatnicom Kraljevskog sudbenog stola, secesijskom trokatnicom Glavne pošte i secesijskom dvokatnicom Kästenbaum-Korsky čini jedan od najprepoznativljivijih osječkih repera. Gledajući te četiri zgrade, na jednom gradskom križanju imamo staru Austro-Ugarsku Monarhiju u malom jer su autori tih zgrada cijenjeni arhitekti iz Zagreba, Budimpešte i Praga, a i osječki graditelj Hofbauer u Osijek se doselio iz Beča.

WILHELM (WILIM) CARL HOFBAUER

Graditelj Hofbauer, rođen 5. svibnja 1850. u Beču, dobio je 27. srpnja 1897. ugarsko državljanstvo, a 1899. postao je hrvatski državljanin i primljen je među građane Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. U Osijeku je sagradio više reprezentativnih secesijskih zgrada, među kojima Židovsku školu, dvije svoje kuće, Pejačevićev secesijski zdenac, hotel Schneller (danas Turist) i druge. Iz Osijeka se odselio 1912.