Osječku baroknu Tvrđu, povijesni središnji dio grada Osijeka, krase, između ostaloga, i dva samostanska kompleksa koja su pripadala franjevačkom i isusovačkom crkvenom redu. Franjevačka je barokna crkva sagrađena u istočnom dijelu Tvrđe, u današnjoj Franjevačkoj ulici, iz koje su prema jugu, kroz složeni sustav baroknih fortifikacijskih elemenata, vodila Novogradska vrata, a stražnji se dio samostanskog kompleksa nalazio uz sjeverna Vodena gradska vrata.

Taj je iznimno važan prometni položaj vrlo slojevit. Na tome se mjestu u srednjem vijeku nalazila crkva, od koje nam je do danas ostao sačuvan segment kamenog romaničkog portala, te kamena nadgrobna ploča Filipa Koroga, jednog od posljednjih srednjovjekovnih feudalnih gospodara Osijeka. Na tome se mjestu u vrijeme 161-godišnje osmanske vlasti nalazila džamija, koju su nakon povratka Osijeka u okvire Habsburškoga Carstva preuzeli franjevci i preuredili ju u crkvu.

Franjevci su od kraja 17. do sredine 18. stoljeća na tom prostoru sagradili stari i novi samostan te novu baroknu crkvu Našašća svetog Križa. Unutrašnjost te prekrasne dvoranske barokne crkve, koja djelomično leži na slojevitom srednjovjekovnom crkvenom kompleksu, ispunjena je raskošno oblikovanim baroknim oltarima, od kojih je središnji vrhunski primjer barokne oltarne kompozicije. Gradnja crkve počela je blagoslovom temeljnog kamena 1709., koji je blagoslovio bosanski biskup Đuro Patačić, a dovršena je na blagdan Duhova 1732., kada ju je svečano posvetio pečuški pomoćni biskup Sigismund Berény. Danas se u toj crkvi nalazi sedam oltara, od kojih su oni uz sjeverni zid posvećeni sv. Franji, sv. Josipu i sv. Katarini, a oni na južnoj sv. Ivanu Nepomuku, sv. Antunu i sv. Ani. Glavni je oltar napravljen u Beču, a izveo ga je osječki stolarski majstor Johann Caspar Dill sa svojim pomoćnikom Johannom Michaelom Linderom. Srednjovjekovni drveni kip Majke Božje, koja se prije štovala kao Gospa Gyudska, a poslije kao Gospa Osječka, krasi središnji dio oltara. Nadalje se na glavnom oltaru nižu skulpture sv. Bonaventure, sv. Ljudevita biskupa, sv. Klare i sv. Terezije Avilske, a nad oltarom se izvija sv. Križ, koji je izvorno, od 1732. do 1752., stajao u središtu oltara. Crkvene je orgulje 1762. izveo majstor Anton Römer iz Graza.Osječki su franjevci začetnici visokog školstva u Osijeku još u prvoj polovini 18. stoljeća, kada se u njihovu samostanu održavao studij teologije i filozofije, a u njihovoj su tiskari otisnute prve osječke knjige i grafički listovi. U crkvenoj su kripti pokopani mnogi ugledni osječki građani i plemići, a svoj je spokoj ondje pronašao i skopski nadbiskup Mihael Summa, čije se cipele, mitra, monstranca i pastirski štap, kao i drugi osobni predmeti iz prve polovine 18. stoljeća, čuvaju u riznici osječkog franjevačkog samostana, u kojoj se nalaze i druga vrlo vrijedna djela bečkih zlatarskih majstora i djela poznatih slikara i kipara baroknog razdoblja s područja Habsburške Monarhije te raskošno barokno crkveno ruho. Velika grafika tiskana na svili s otisnutim doktorskim tezama nadbiskupa Summe, koje je obranio na osječkom studiju 1742., čuva se u Grafičkoj zbirci Muzeja Slavonije, gdje je jedno od najvažnijih djela iz baroknog razdoblja, osobito zbog toga što je tiskano u osječkoj franjevačkoj tiskari.

BAROKNI OLTAR SVETOG ANTUNA
Barokni oltar sv. Antuna, srednji na južnom zidu crkve, dao je podići Španjolac, feldmaršal Anton grof Al Gaudete, a posvetio ga je na Duhove 1732. pomoćni biskup iz Pečuha Sigismund Berényi. Uz oltarnu sliku s likom svetoga Antuna Padovanskog, koji se štuje 13. lipnja, postavljene su barokne skulpture svetog Ivana Nepomuka i svetog Kolomana. Unatoč tomu što su odnedavno sveci grada Osijeka sv. Petar i Pavao, Osječani i stanovnici okolnih sela i dalje najradije tradicionalno štuju svetog Antuna Padovanskog, i to upravo u ovoj crkvi, koju mnogi od milja, netočno, zovu crkvom sv. Antuna.