120 godina posvete konkatedrale: Od Langebergova projekta do biskupove posvete
Datum objave: 1. lipnja, 2020.
Na mjestu današnje konkatedrale Đakovačko-osječke nadbiskupije stajala je do
19. travnja 1894. barokna župna crkva sv. Petra i Pavla dimenzija primjerenih
veličini i značaju Gornjega grada u vremenu kada je nastala u 18. stoljeću.
Nakon svečane oproštajne mise započelo je rušenje barokne crkve, a već 4.
kolovoza župnik Josip Horvat blagoslovio je gradilište velike nove crkve.
Temeljni je kamen osobno postavio biskup Josip Juraj Strossmayer 7. listopada
1894.
Gradnji nove župne crkve prethodila je procedura raspisivanja međunarodnog
natječaja na koji su pristigla 32 projekta od kojih je, uz biskupov utjecaj,
odabran projekt arhitekta Gerharda Franza Langenberga iz Xantena u Njemačkoj.
Pri izboru prevladala je Strossmayerova ideja da se odluče za gotički stil, te
da Osijek zaslužuje u svojoj sredini imati ovakav umjetnički spomenik. Izvođači
radova bili su dvorski graditelj iz Beča Josef Schmalzhofer s nadzornicima
graditeljima Pavlom Wrankom, Ivanom Sauerom i Antonom Schäftnerom, koji su
nadzirali zidarske poslove, dok je poslove vezane uz kamene i kiparske radove
preuzeo dvorski klesar iz Beča Eduard Hauser. Dio majstora koji su u Osijek
došli zbog posla na gradnji nove crkve nisu se vratili u zavičaj, nego su u
Osijeku nastavili svoju poslovnu karijeru.
Faze gradnje crkve s impresivnim drvenim skelama zabilježio je osječki
fotograf Ottokar Rechnitzer, a fotografije velikog formata čuvaju se u Zbirci
fotografija Muzeja Slavonije. Iako je gradnja crkve uglavnom bila dovršena 1898.
godine, na njezinu se posvetu čekalo još dvije godine dok nije uređena i
unutrašnjost. Naime, svečani čin posvete nove gornjogradske crkve, najveće župne
crkve u Hrvatskoj i treće po veličini crkve, nakon zagrebačke i đakovačke
katedrale, u našoj zemlji, planiran je uz 50. obljetnicu Strossmayerova
biskupovanja. Crkvu je, pola stoljeća nakon imenovanja za biskupa, 20. svibnja
1900. osobno posvetio slavljenik, rođeni Osječanin, biskup Josip Juraj
Strossmayer. Njegov osobni dar, osim inicijative, naputaka, lobiranja i
sufinanciranja gradnje crkve, bio je glavni oltar nove crkve iza kojega je
postavljen barokni križ koji je krasio vrh stare, srušene, župne crkve u kojoj
je Strossmayer bio kršten, pričešćen i krizman. Prozorske vitraje naručivali su
i financirali ugledni i imućni plemići i građani među kojima dominiraju grofovi
Normann von Ehrenfels, grofovi Pejačević, grofovi Mailath de Szekhely, grofovi
Csaky, grof Khuen Hedervary, plemićke obitelji Šeper i Reisner, te drugi
uključujući i priloge župljana. Unutrašnjost crkve oslikao je, od 1938. do 1942.
godine, hrvatski slikar Mirko Rački uz asistenciju Osječanina, akademskog
slikara Stjepana Macanića. Najveća župna crkva u Hrvatskoj, od prije nekoliko
godina konkatedrala novoutemeljene Nadbiskupije, još se obnavlja od teških
oštećenja nastalih tijekom velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku prije
gotovo tri desetljeća.
NA NATJEČAJU SUDJELOVAO I OTTO WAGNER
Među pristigla 32 natječajna projekta za izgradnju nove gornjogradske župne
crkve bio je i projekt bečkog arhitekta Otta Wagnera. Originalni se Wagnerovi
crteži za ovu osječku crkvu čuvaju u Wien Museumu, a objavljeni su i u opsežnoj
knjizi opusa ovog arhitekta koja je tiskana u više tomova. Da su kojim slučajem
članovi komisije imali petlje oduprijeti se staromodnoj Strossmayerovoj
preporuci, možda bi na mjestu historicističke, neogotičke, crkve danas stajala
za ono doba moderna Wagnerova crkva. Ne treba posebno isticati da bi se u tom
slučaju Osijek nalazio na posve drukčijem mjestu na turističkoj karti Europe i
svijeta, a zacijelo bi i arhitektonski i urbanistički razvoj grada, unatoč
visokim postignućima, bio na još višoj razini.