Na središnjem su trgu osječke barokne Tvrđe sagrađene brojne zgrade civilne i vojne namjene. Sjevernu stranu zatvara dvokatni Generalat, istočnu Glavna straža i Biskupsko dječačko sjemenište, zapadnu Velika kraljevska gimnazija, kuća Vesentin i Gradska vijećnica, dok se južnom stranom nižu četiri kuće među kojima su stan gradskog kapetana i rodna kuća Franje Krežme.

Zgrada Gradske vijećnice jedna je od najstarijih sačuvanih zgrada u gradu Osijeku. Sagrađena je 1702. i tijekom stoljeća u njoj je bilo sjedište gradske uprave, prvo Nutarnjega grada, tzv. Tvrđe, zatim Grada Osijeka, koji je nastao 1786. ujedinjenjem triju gradskih općina, a od 1809. i Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. Kao mjesto upravljanja gradom bila je u Habsburškom Carstvu, Austro-Ugarskoj Monarhiji, Kraljevini Slovenaca, Hrvata i Srba, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevini Jugoslaviji, Banovini Hrvatskoj i NDH. Nakon završetka Drugog svjetskog rata nove su vlasti u baroknu Gradsku vijećnicu uselile Muzej, koji i danas u njoj djeluje. Osobito je zanimljiv podatak da su u velikoj vijećnici 1877. gradski vijećnici razmatrali ponudu donacije mladog veletrgovca drvima Franje Sedlakovića kojom je 17. siječnja Gradu ponudio na dar više od 2000 predmeta, te donaciju uvjetovao utemeljenjem muzejske ustanove koja će brinuti o tim predmetima. Gradski su vijećnici 1877. donijeli mudru odluku kojom je donacija prihvaćena i utemeljena muzejska ustanova - Muzej Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. Zahvaljujući razboritosti tadašnje gradske vlasti onodobni je Gradski muzej prerastao u današnji Muzej Slavonije te postao jedan od najstarijih i najvećih hrvatskih muzeja koji od 1994. uživa status nacionalne muzejske ustanove. Prva utemeljujuća Sedlakovićeva zbirka ubrzo je bila izložena u velikoj vijećničkoj dvorani u kojoj je Muzej bio i utemeljen. Muzej Slavonije imao je i povijesnu sreću da je sredinom 1877. osječki fotograf Julius Exner snimio najstariju seriju fotografija grada Osijeka te je među ostalima fotografirao i zgradu Gradske vijećnice. U njoj je u trenutku snimanja fotografije muzejska kolekcija već bila izložena javnosti u dvjema vitrinama koje su bile nabavljene kod Samuela Bachracha, koji je imao svoj dućan na glavnom gornjogradskom trgu.Bogatstvo građe koje se desetljećima skupljalo preraslo je gradske i regionalne okvire te je muzej postao nacionalni, a iz njegova su prebogatog fundusa do danas nastale dvije velike muzejske ustanove - Muzej likovnih umjetnosti i Arheološki muzej. Danas Muzej Slavonije čuva raznoliku građu raspoređenu u stotinjak muzejskih zbirki u okviru Numizmatičkog, Povijesnog, Tehničkog, Etnografskog i Prirodoslovnog te Odjela umjetničkog obrta i Knjižnice. Pojedine muzejske zbirke ovoga Muzeja pravi su rariteti širih razmjera, od knjižnice grofa Rudolfa Normanna von Ehrenfelsa i knjižnice osječkog odvjetnika Hermana Weissmanna preko Zbirke pisaćih strojeva, Zbirke komaraca, Zbirke baranjskih pregača, Zbirke novca Dubrovačke Republike i grčkog novca, Zbirke kabinetskih ormara do Zbirke slobodnozidarskih predmeta. Za nekoliko će godina Muzej Slavonije, nadamo se u novouređenom prostoru Donje oružane, slaviti 150 godina svojega djelovanja.

OSJEČKI VELETRGOVAC FRANJO SEDLAKOVIĆ
Osječki veletrgovac Franjo Sedlaković rođen je 13. travnja 1850. u Osijeku, gdje je i umro 19. listopada 1910. te je pokopan na Aninu groblju. Njegova se utemeljujuća muzejska zbirka sastojala od 2700 predmeta od kojih su najbrojniji bili numizmati, arheološki artefakti, oružje, porculanski predmeti, preparirane ptice i leptiri te stručna literatura. Franjo Sedlaković, kao član zagrebačke lože “Ljubav bližnjega“, intenzivno se zauzima za osnutak osječke slobodnozidarske lože “Budnost“, čije osnivanje nije doživio.