Secesijska kuća kao upravna zgrada šibicare i dom Adama pl. Reisnera
Datum objave: 4. svibnja, 2020.
Tvornicu žigica osnovala su u Osijeku 1856. dva osječka poduzetnika, Emerich
pl. Reisner i Josef Fözmayer, koji je ubrzo istupio iz tvrtke. Godine 1859. svoj
pogon sele iz današnje Hebrangove ulice na novu lokaciju, tada na kraju grada, u
današnju Reisnerovu ulicu. Emerich pl. Reisner upravljanje tvornicom prepustio
je 1885. svome sinu Adamu, koji ju je 1909. pretvorio u dioničko društvo i
nastavio uspješno poslovati.
Tvornički je kompleks proširio gradnjom nove industrijske hale 1890.
nasuprot starom pogonu, a oba je pogona funkcionalno povezao pasarelom u razini
prvog kata iznad ulice. Pretvaranje tvornice u dioničko društvo dalo je novi
proizvodni zamah. Pogon je sustavno moderniziran nabavom sve modernijih
strojeva, čime se postizala sve veća produktivnost, a time i dobit.
U
tvorničkom je kompleksu 1908. sagrađena nova upravna zgrada, pozicionirana s
lijeve strane ulaza u kompleks. Ta jednokatna, nekoć samostojeća secesijska
zgrada i danas postoji, no znatno je promijenjene unutrašnjosti, s ugrađenom
plastičnom stolarijom umjesto izvorne drvene te je u sve zapuštenijem stanju.
Nekoć je u njezinoj, vjerojatno stilski primjereno uređenoj, unutrašnjosti
bio ured upravitelja šibicare, a na katu se nalazio njegov prostrani stan, u
kojem je stanovao s obitelji. Neko je vrijeme u toj kući s obitelji živio visoki
činovnik šibicare Janko Schuster. On je u Osijeku dao sagraditi dvije kuće,
jednu 1909. u Dubrovačkoj ulici te jednu 1924. na Šenoinu trgu. Imao je tri
kćeri, Zdenku, Krunoslavu i Mariju, od kojih je Marija gradu Osijeku ostavila
iznimno vrijednu ostavštinu. Marija Malbaša, rođena Schuster, rođena je u
Osijeku 4. listopada 1909. kao treća kći Janka Schustera i Leonije Schuster,
rođene Fischer. U osječkoj je Ženskoj realnoj gimnaziji od 1933. do 1945.
predavala njemački i francuski jezik, a od 1945. do 1951. predavala je u
Gimnaziji "Sara Bertić" njemački, francuski i ruski jezik. Nakon toga se
zaposlila u Muzeju Slavonije, u kojemu se posvetila stručnom sređivanju
prebogatog knjižnog fonda. Zahvaljujući predanom radu profesorice Marije Malbaše
na muzejskom knjižnom blagu nastala su dva kapitalna, i danas referentna, djela,
Povijest tiskarstva u Slavoniji i Osječka bibliografija. U prvom je djelu,
objavljenom 1978., objavila popis svih tiskara u Slavoniji do čijih je podataka
uspjela doći, razvrstavši ih po mjestima, pri čemu je naznačila vrijeme njihova
djelovanja i njihov historijat. U drugom je kapitalnom djelu, objavljenom u dva
sveska u nakladi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, popisala sva u
Osijeku tiskana izdanja od 1742. do 1978. do kojih je mogla doći. Prvi je tom
Osječke bibliografije tiskan 1981., a drugi 1985.
U Muzeju Slavonije trajno
se čuva uspomena na ovu, svome poslu iznimno predanu, knjižničarku, koja je osim
sređivanjem muzejske knjižnice i bibliografije muzejski fundus obogatila
darovima koji trajno svjedoče o značenju njezine obitelji u povijesti grada
Osijeka. U fundusu Muzeja Slavonije čuva se i njezina bista, rad muzejskog
preparatora Dragutina Vukasovića, te njezin akt, djelo osječkog samoukog
umjetnika Kamila Krvarića.
SPOMENIK INDUSTRIJSKE ARHITEKTURE
Ovaj tvornički kompleks, koji se
prostire na velikim parcelama s obje strane Reisnerove ulice, slojevit je i još
uvijek, unatoč mnogim devastacijama, dobrim dijelom sačuvan spomenik
industrijske arhitekture grada Osijeka. Unutar kompleksa osječke šibicare do
danas su osim različitih historicističkih tvorničkih hala sačuvane i jednokatna
secesijska upravna zgrada i stambena dvokatna uglovnica s odlikama art décoa.
Secesijsko pročelje upravne zgrade zbog kvalitete onodobne gradnje još uvijek
odolijeva vremenu i našem nehaju.