Današnji Dom zdravlja - nekadašnja zgrada zavoda za osiguranje radnika
Datum objave: 30. ožujka, 2020.
Zgrada Okružnog zavoda za osiguranje radnika, današnji centralni osječki Dom
zdravlja, najveći je osječki primjer arhitekture moderne. Nakon natječaja
raspisanog krajem 1934. godine, do roka predaje 4. veljače 1935., pristiglo je
više zanimljivih arhitektonskih rješenja. Ona su trebala pod jednim krovom
objediniti ambulantnu namjenu, terapijsku i kurativnu cjelinu, urede, ljekarnu i
druge popratne sadržaje. Za članove natječajnog ocjenjivačkog suda imenovani su
arhitekti Vladoje Aksmanović i Pavao Deutsch, arhitekt Branimir Iveković kao
voditelj Tehničkog odjela Središnjeg ureda za osiguranje radnika, Vilim Haramija
kao predsjednik Središnjeg ureda za osiguranje radnika, i Andrija Krbavac kao
predsjednik Okružnog ureda za osiguranje radnika u Osijeku.
Prvonagrađeni je projekt bio zamisao arhitekta Drage Iblera koji je ovaj
projekt osječkog OUZORa-a osobno smatrao svojim najboljim radom. Autori
drugonagrađenog projekta bili su arhitekti Bela Auer i Zlatan Vrkljan koji su
predložili tri varijante, od kojih je ona pod oznakom C natječajnom sudu bila
najzanimljivija. Treću je nagradu ocjenjivački sud dodijelio projektu
zagrebačkog arhitektonskog dvojca Zlatka Kauzlarića i Stjepana Gomboša. Znamo da
je u užoj konkurenciji bio i projekt zagrebačkog arhitekta Stjepana Planića.
Natječajni je sud odlučio da će se današnji Dom zdravlja graditi prema
drugonagrađenom projektu arhitekata Auera i Vrkljana. Građevinska je dozvola
izdana dana 5. rujna 1936. godine, a uporabna dozvola 7. rujna 1938., odnosno
24. veljače 1939. godine. Ta je, sto deset metara duga i šezdeset metara široka
zgrada tlocrta razvedenog u obliku slova H, do danas sačuvala izvorni tlocrtni
raspored i dio diskretne dekoracije. Svojim položajem, uz aveniju koja vodi od
Gornjega grada, oko Tvrđe do Donjega grada, dominira velikim parkovnim
prostranstvima u neposrednoj blizini barokne gradske jezgre Tvrđe.Arhitekt Bela
Auer, sin zagrebačkog slikara Roberta Auera i supruge mu Leopoldine, rođen je
1899., u Zagrebu. Školovao se na bečkoj Visokoj tehničkoj školi pri čemu je
pohađao i privatni seminar znamenitog bečkog arhitekta Adolfa Loosa. Realizirao
je niz javnih zgrada i građanskih vila među kojima i vlastitu vilu na Rokovom
perivoju u središtu Zagreba. Umro je u Zagrebu, 1975. godine.Zvonimir Vrkljan
rođen je 1902. godine, u Vukovaru, a arhitekturu je studirao na Arhitektonskom
odjelu netom osnovane Tehničke visoke škole u Zagrebu. Specijalizirao se u Rimu
i Firenci, a zahvaljujući brojnim međunarodnim kongresima bio je upoznat sa
suvremenim tokovima europske arhitekture. Njegovim arhitektonskim opusom uz
građanske vile dominiraju zgrade obrazovnih namjena od gimnazija do kompleksa
zgrada zagrebačkog Veterinarskog fakulteta. U više je navrata bio dekan
Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1999., u 97.
godini.
KAKO JE PROJEKT DOŽIVLJAVAO IBLER
Iz knjige dr. sc. Željke Čorak “U funkciji znaka/Drago Ibler i hrvatska
arhitektura između dva rata“, doznajemo kako je svoj osječki projekt osobno
doživljavao prvonagrađeni arhitekt Ibler: “Do izgradnje mi je bilo mnogo stalo i
budući da sam želio tu stvar svakako realizirati, jer sam je smatrao svojim
možda najboljim ostvarenjem, pokušao sam ovaj put političkim makinacijama. Bilo
je upravo nekako pred izbore. Ja sam se obratio ministru Kreki za ovu stvar, ali
prije nego sam prešao na suštinu, ja sam mu kao pomoć izbornom fondu obećao
izvjesnu svotu. On je pristao i ugovor je za gradnju bolnice bio potpisan. Dobro
raspoložen i ispavan izlazim vam ja na zagrebačkom kolodvoru iz spavaćih kola i
kupujem novine. U taksiju počinjem čitati naslove: MINISTAR KREKA SMIJENJEN. I
tako je (propala) moja bolnica koja bi mi, da nisam ništa drugo napravio,
zagarantirala europsko ime“.