Osječki su slobodni zidari nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije u novonastaloj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca trebali napustiti prostorije lože smještene uz zgradu kina Urania. Problem prostora riješili su kupnjom prizemne kuće Häber na Trenkovu trgu.

U ožujku 1925. građevinsko je poduzeće Aksmanović-Malin-Rožić/arhitekt i graditelji osmislilo preuređenje prostorija novokupljene stambene kuće za specifične potrebe djelovanja lože. Tijekom travnja Loža slobodnih zidara u Osijeku podnijela je Gradskom poglavarstvu molbu za dodjelu dozvole za pregradnju. Odlukom Poglavarstva dogovoren je građevni povjerenstveni očevid u naznačenoj kući te je 1. svibnja 1925. donesena sljedeća Odluka: ‘’Povodom molbe lože slobodnih zidara u Osijeku kano vlastnika kuće broj 5. na Trenkovu trgu u Gornjem gradu prim. ovdje 22. aprila 1925. pod brojem 11.600 i nakon ispitanja iste kod ovopoglavarstvenoga gradjevno-povjerenstvenoga očevida prema zapisniku broj 11.600 od 29. aprila 1925. podjeljuje se moliteljima dozvola da stanbene prostorije u toj kući pregradi prema nacrtima, koje je molbom priložila...’’Već 30. svibnja 1925. Gradsko poglavarstvo donijelo je Odluku: ‘’Povodom molbe lože slobodnih zidara u Osijeku, primljene ovdje dne 25. maja 1925. pod brojem 14.380, a nakon ovopoglavarstvenoga očevida u kući broj 5. na Trenkovu trgu u gornjem Osijeku podjeljuje se ovim moliteljici dozvola uporabe i obitavanja počam od 28. maja 1925. za stanbene prostorije u toj kući, koje su pregradjene prema gradjevnoj dozvoli ovoga poglavarstva od 1. maja 1925...’’.Iz sačuvanih tlocrta možemo očitati namjenu preuređenih prostorija, koji su u loži bili od kraja svibnja 1925. do 1928. godine kada je izvedena radikalna adaptacija. Nema sumnje da je arhitekt Vladoje Aksmanović (do 1922. Viktor Axmann) godine 1928. projektirao i izveo novu zgradu hrama lože i s njom usko povezanu adaptaciju starog dijela kuće. Bivši hram lože i druge prostorije porušeni su tako da je prema ulici nastala velika blagovaonica. U dvorišnom dijelu novosagrađeni je hram bio dug 14, širok 7,5 metara, a dvorana na kraju završavala je polukružnom apsidom u cijeloj širini dvorane.Nakon samoraspuštanja lože 1940. godine sva je imovina “Budnosti” podijeljena. Kuća na Trenkovu trgu predana je gradu Osijeku, uporabni inventar obrazovnim ustanovama, a ritualni inventar i nešto dokumentacije i literature predan je osječkom Gradskom muzeju, današnjem Muzeju Slavonije. Ravnatelj Muzeja Dr. Franjo Buntak popisao je knjige, časopise, novine, slike, fotografije, pokućstvo i razne druge predmete koji su prevezeni iz lože na Trenkovu trgu u Gradski muzej na Mažuranićevu vijencu 1. Popis inventara proteže se na 11 kartica, a obuhvaća knjige, časopise i novine te razne predmete, slike, fotografije, pokućstvo, slobodnozidarske regalije i drugo.Zbog iznimne kulturno-povijesne važnosti sačuvanih uporabnih i ritualnih predmeta te regalija osječke “Budnosti” u Muzeju Slavonije 1994. godine formirana je zasebna muzejska zbirka, Zbirka slobodnozidarskih predmeta, koja je jedinstvena u Hrvatskoj i broji 410 inventiranih muzejskih predmeta.

PROTUMASONSKA IZLOŽBA 1942. GODINE
U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske u bivšim prostorijama lože “Budnost” na Trenkovu trgu bila je 13. ožujka 1942. otvorena protumasonska izložba, koju je do 1. travnja 1942. posjetilo više od 32.000 posjetitelja. Zbog iznimno velikog odaziva javnosti, motiviranog 50-postotnim sniženjem cijena voznih karata željeznicom za svakog posjetitelja ove izložbe, izložba je umjesto do 1. travnja trajala još deset dana duže. Tom je prigodom cijelo pročelje zgrade bilo zakamuflirano protumasonskim parolama. Danas je zgrada bivše lože ‘’Budnost’’ u vlasništvu grada Osijeka, glavni su joj korisnici različite građanske udruge, a u njoj svoje pravo glasa na svim razinama demokratskih izbora ostvaruju Osječani koji stanuju u ovom dijelu grada.