Datum objave: 16. prosinca, 2019.
Reprezentativnu jednokatnu poluugrađenu kuću obitelji dr. Neumanna
projektirao je znameniti sarajevski arhitekt Josip plemeniti Vancaš Požeški.
Gradilište za gradnju kuće Neumannovi su kupili u veljači 1894. godine, od
Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, nakon prethodne ponude Gradu iz 1893. Dr.
Carl Neumann i njegova supruga Adela Neumann rođena Kalivoda, obvezali su se da
će na kupljenom gradilištu u roku od tri godine sazidati prema odobrenim
nacrtima stambenu kuću u formi jednokatne vile.
Već u svibnju 1894. gospođa Adela Neumann zatražila je Građevnu dozvolu uz
priložene nacrte koje je potpisao arhitekt Vancaš. Povjerenstvo je na gradilištu
utvrdilo da će glavno pročelje biti okrenuto današnjoj Europskoj aveniji, a
bočno pročelje da će biti okrenuto, tada novoformiranoj, današnjoj Neumannovoj
ulici. U kolovozu 1895. godine kuća je bila u potpunosti dovršena u skladu s
podnesenim nacrtima, propisno prosušena i time primjerena za stanovanje, zbog
čega je vlasnicima izdana uporabna dozvola. Dr. Dragutin Neumann rođen je 13.
siječnja 1856. u Valpovu, a umro je u Zagrebu 11. travnja 1911., na funkciji
predsjednika Hrvatskog sabora. Bio je veliki hrvatski domoljub, a kao takvome mu
je 1930. godine Društvo hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku podignulo
spomen-ploču na kući koju si je sagradio i u kojoj je živio. Na bijeloj
mramornoj ploči, uz osnovne podatke, stoji da je ploča podignuta troškom naroda
“Svojemu prvomu utemeljiteljnom članu”. Tekst na ploči isklesala je poznata
osječka tvrtka Franje Hendricha, a brončani reljef dr. Neumanna izveo je osječki
kipar Mihael Živić. Neorenesansna raskošna kuća sastojala se od devet prostranih
soba, četiri pisarnice, jedne kuhinje, jedne kupaonice i šest nusprostorija. U
vrtu je bila podignuta mala, također stilski oblikovana, dvoprostorna vrtna
kućica. Kuću je nakon Neumannovih u vlasništvu imala osječka obitelj Pfeiffer, a
nakon završetka Drugog svjetskog rata bila je korištena za stanovanje više
obitelji te kao đački dom. Od 1963. godine do danas u zgradi djeluje Galerija
likovnih umjetnosti, danas Muzej likovnih umjetnosti, koja je utemeljena 1954.
godine od zbirki slika, grafika i skulptura Muzeja Slavonije. U unutrašnjosti
kuće do danas je sačuvan samo jedan originalni kamin, dok se drugi, još
raskošniji, čuva u zbirci Arhitekture i urbane opreme Muzeja Slavonije gdje je
dospio nakon preuređenja zgrade u poslijeratnom razdoblju.Dr. Carl Dragutin
Neumann životni je put završio na funkciji predsjednika Sabora Kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio je odvjetnik, gradski zastupnik Slobodnog i
kraljevskog grada Osijeka, ravnatelj valpovačkog i podgoračkog Vlastelinstva i
Vlastelinstva Rothenthurn te je obnašao mnoge druge političke i društvene
funkcije. U zgradi Sabora bilo je izloženo njegovo mrtvo tijelo koje je zatim
pogrebnom kočijom ulicama Zagreba bilo prevezeno do Glavnog kolodvora, odakle je
vlakom prevezeno do Osijeka. U Osijeku je na vječno počivalište, na
gornjogradskom Aninom groblju, bio prevezen iz kuće žalosti svečanom pogrebnom
kočijom koja se danas čuva u Zbirci kulturno-povijesnih predmeta Muzeja
Slavonije, a izložena je već desetak godina zahvaljujući susretljivosti tvrtke
Ukop, u mrtvačnici na osječkom Centralnom groblju. Svečani ispraćaj bio je pomno
organiziran, a vječni mir dobio je u raskošnoj mramornoj grobnici koja i danas
svojom ljepotom plijeni pozornost prolaznika na ovome groblju, a djelo je tvrtke
Fellner iz Leibnitza.
PROJEKTANT JOSIP pl. VANCAŠ POŽEŠKI
Projektant Neumannove kuće, arhitekt
Josip pl. Vancaš Požeški, rođen je 22. ožujka 1859. u Sopronu, a umro je u
Zagrebu 15. prosinca 1932. U Zagrebu je pohađao osnovnu školu i Realnu
gimnaziju, a arhitekturu je studirao u Beču. Od 1883. godine djeluje u Sarajevu
gdje projektira katedralu. U Zagrebu je projektirao monumentalnu zgradu Prve
hrvatske štedionice, tzv. Oktogon, a u Osijeku je, osim Neumannove kuće,
projektirao i katnicu grofa Normanna na glavnom gornjogradskom trgu te
Strossmayerovo Dječačko sjemenište na glavnom trgu u Tvrđi.