Reprezentativnu jednokatnu poluugrađenu kuću obitelji dr. Neumanna projektirao je znameniti sarajevski arhitekt Josip plemeniti Vancaš Požeški. Gradilište za gradnju kuće Neumannovi su kupili u veljači 1894. godine, od Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, nakon prethodne ponude Gradu iz 1893. Dr. Carl Neumann i njegova supruga Adela Neumann rođena Kalivoda, obvezali su se da će na kupljenom gradilištu u roku od tri godine sazidati prema odobrenim nacrtima stambenu kuću u formi jednokatne vile.

Već u svibnju 1894. gospođa Adela Neumann zatražila je Građevnu dozvolu uz priložene nacrte koje je potpisao arhitekt Vancaš. Povjerenstvo je na gradilištu utvrdilo da će glavno pročelje biti okrenuto današnjoj Europskoj aveniji, a bočno pročelje da će biti okrenuto, tada novoformiranoj, današnjoj Neumannovoj ulici. U kolovozu 1895. godine kuća je bila u potpunosti dovršena u skladu s podnesenim nacrtima, propisno prosušena i time primjerena za stanovanje, zbog čega je vlasnicima izdana uporabna dozvola. Dr. Dragutin Neumann rođen je 13. siječnja 1856. u Valpovu, a umro je u Zagrebu 11. travnja 1911., na funkciji predsjednika Hrvatskog sabora. Bio je veliki hrvatski domoljub, a kao takvome mu je 1930. godine Društvo hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku podignulo spomen-ploču na kući koju si je sagradio i u kojoj je živio. Na bijeloj mramornoj ploči, uz osnovne podatke, stoji da je ploča podignuta troškom naroda “Svojemu prvomu utemeljiteljnom članu”. Tekst na ploči isklesala je poznata osječka tvrtka Franje Hendricha, a brončani reljef dr. Neumanna izveo je osječki kipar Mihael Živić. Neorenesansna raskošna kuća sastojala se od devet prostranih soba, četiri pisarnice, jedne kuhinje, jedne kupaonice i šest nusprostorija. U vrtu je bila podignuta mala, također stilski oblikovana, dvoprostorna vrtna kućica. Kuću je nakon Neumannovih u vlasništvu imala osječka obitelj Pfeiffer, a nakon završetka Drugog svjetskog rata bila je korištena za stanovanje više obitelji te kao đački dom. Od 1963. godine do danas u zgradi djeluje Galerija likovnih umjetnosti, danas Muzej likovnih umjetnosti, koja je utemeljena 1954. godine od zbirki slika, grafika i skulptura Muzeja Slavonije. U unutrašnjosti kuće do danas je sačuvan samo jedan originalni kamin, dok se drugi, još raskošniji, čuva u zbirci Arhitekture i urbane opreme Muzeja Slavonije gdje je dospio nakon preuređenja zgrade u poslijeratnom razdoblju.Dr. Carl Dragutin Neumann životni je put završio na funkciji predsjednika Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio je odvjetnik, gradski zastupnik Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, ravnatelj valpovačkog i podgoračkog Vlastelinstva i Vlastelinstva Rothenthurn te je obnašao mnoge druge političke i društvene funkcije. U zgradi Sabora bilo je izloženo njegovo mrtvo tijelo koje je zatim pogrebnom kočijom ulicama Zagreba bilo prevezeno do Glavnog kolodvora, odakle je vlakom prevezeno do Osijeka. U Osijeku je na vječno počivalište, na gornjogradskom Aninom groblju, bio prevezen iz kuće žalosti svečanom pogrebnom kočijom koja se danas čuva u Zbirci kulturno-povijesnih predmeta Muzeja Slavonije, a izložena je već desetak godina zahvaljujući susretljivosti tvrtke Ukop, u mrtvačnici na osječkom Centralnom groblju. Svečani ispraćaj bio je pomno organiziran, a vječni mir dobio je u raskošnoj mramornoj grobnici koja i danas svojom ljepotom plijeni pozornost prolaznika na ovome groblju, a djelo je tvrtke Fellner iz Leibnitza.

PROJEKTANT JOSIP pl. VANCAŠ POŽEŠKI
Projektant Neumannove kuće, arhitekt Josip pl. Vancaš Požeški, rođen je 22. ožujka 1859. u Sopronu, a umro je u Zagrebu 15. prosinca 1932. U Zagrebu je pohađao osnovnu školu i Realnu gimnaziju, a arhitekturu je studirao u Beču. Od 1883. godine djeluje u Sarajevu gdje projektira katedralu. U Zagrebu je projektirao monumentalnu zgradu Prve hrvatske štedionice, tzv. Oktogon, a u Osijeku je, osim Neumannove kuće, projektirao i katnicu grofa Normanna na glavnom gornjogradskom trgu te Strossmayerovo Dječačko sjemenište na glavnom trgu u Tvrđi.