Datum objave: 11. studenog, 2019.
Najpoznatija je građevina na području osječke Industrijske četvrti tzv.
dvorac Mačkamama. Dala ga je nakon Prvog svjetskog rata sagraditi bogata osječka
plemkinja Paulina Hermann kao svoju ladanjsku vilu. Paulina Hermann rođena je
1859. u Novoj Gradiški kao kći Dragutina Lobea i majke Pauline Lobe, rođene
Blau. Udala se za vodećeg osječkog trgovca špecerajsko-kolonijalnom robom
Dragutina Hermanna, s kojim je imala dvije kćeri, Miroslavu i Frederiku. Obitelj
Lobe u Gradiški je imala poznatu pivovaru, u kojoj se proizvodilo Ožujsko pivo,
benzinsku postaju u Požegi i brojne nekretnine u više mjesta te u Zagrebu, a
uoči Prvog svjetskog rata stekla je i plemićki naslov.
Hermannovi su u Osijeku, na području južno od željezničke pruge, imali
veleposjed koji se sastojao 240 jutara zemlje, u sklopu čega se nalazio i
kompleks gospodarskih zgrada različitih namjena. U sklopu toga majura Paulina
Hermann naumila si je sagraditi skromnu jednokatnu ladanjsku vilu. Projektiranje
vile povjerila je 1922. osječkoj graditeljskoj tvrtki Struppi i komp. Vila je
sagrađena 1923., a sljedeće je godine dograđena jedna mansardna soba.Glavno
pročelje vile okrenuto je sjeveru i gleda na glavnu prilaznu cestu, današnju
Vinkovačku ulicu. Neveliko dvokrako stubište vodi na prvi kat, piano nobile, u
kojem se nalaze prostorije za privatni i društveni život vlasnice vile. Iz
dugoljastog predsoblja može se izići na natkriveni balkon, otići u zahod, ući u
sobu iz koje se nadalje može izići na prostranu verandu ili na drugoj strani ući
u malu kuhinju te niz prostorija od blagovaonice preko salona do spavaće sobe,
iz koje se ulazi u kupaonicu. Specifična prostorna organizacija prvoga kata
omogućuje dvostrano dnevno osvjetljenje, s južne i sjeverne strane, prostrane
blagovaonice i salona intimnih dimenzija. Unutrašnjost vile bila je luksuzno
opremljena namještajem i zrcalima u stilu neoklasicizma, koji je bio proizveden
u bečkoj tvrtki Portois & Fix, koja je nastala iz radionice Johana Fixa, a
utemeljena je 1842. Dio tog raskošnog interijera otkupio je 1961. godine Muzej
Slavonije, a od 1988. tim su namještajem opremljeni svečani saloni onodobne
Općinske skupštine Osijek, a današnje Osječko-baranjske županije.Velike površine
zemlje koje su bile sastavni dio majura Hermann s vremenom su isparcelirane i na
njima je počela gradnja uglavnom prizemnih kuća koje danas čine osječku gradsku
četvrt Industrijsku četvrt. Paulina Hermann se nakon suprugove smrti udala za
austrijskog baruna Wesselyja. Umrla je u Osijeku, 9. veljače 1938., u 22 sata u
82. godini, u svojoj kući u Županijskoj ulici 5. Bila je strastvena ljubiteljica
životinja, posebno mačaka, zbog čijeg je pretjeranog broja među građanima
Osijeka dobila pogrdni nadimak Mačkamama. Taj je njezin nadimak postao i
neformalni naziv za njezinu vilu, koju Osječani i danas zovu dvorac Mačkamama, a
Mačkamama je postao i toponim kojim se označava središnji dio Industrijske
četvrti.
OSJEČKI GRADITELJ OTTO STRUPPI
Projektant vile Hermann, osječki graditelj
Otto Struppi, rođen je 30. svibnja 1887. u Osijeku, gdje je i umro 16. ožujka
1929. Bio je đak münchenske Politehnike, a u Osijeku je djelovao kao graditelj,
gradski građevni oficijal i gradski graditelj. Bio je oženjen Mathildom
Altgayer, za koju je projektirao jednokatnu kuću u duhu art decoa sagrađenu
1925. U toj je reprezentativnoj kući, na Mažuranićevu vijencu 4, sa suprugom
Mathildom živio tek nepune četiri godine, kada ga je, u 42. godini, zadesila
smrt. Oboje počiva u raskošno oblikovanoj obiteljskoj grobnici, s brončanim
reljefom anđela s vijencem, na gornjogradskom Groblju svete Ane.tivnoj kući, na
Mažuranićevu vijencu 4, sa suprugom Mathildom živio tek nepune četiri godine,
kada ga je, u 42. godini, zadesila smrt. Oboje počiva u raskošno oblikovanoj
obiteljskoj grobnici, s brončanim reljefom anđela s vijencem, na gornjogradskom
Groblju svete Ane.